1A neki Eleazar, muž znamenit, od sveštenika iz unutrašnjosti zemlje, već dostigao u starački uzrast i ukrašen svakom vrlinom u životu, zaustavivši starije oko sebe da prizivaju Svetoga Boga, pomoli se ovako:
4Ti si faraona, ranijeg gospodara ovoga Egipta, koji imađaše mnoga borna kola, koji se pogordio bezakonom drskošću i velikorečivim jezikom, pogubio sa gordom vojskom potopivši ga u more, projavivši svetlost milosti rodu Izrailjevom.
5Ti si pogorđenoga bezbrojnom vojskom Senaherima, tiranskog cara Asirskog, koji je kopljem bio već podčinio svu zemlju i pogordio se protiv Svetoga Grada Tvoga, govoreći nadmenošću i drskošću teške (hule), Ti si ga, Vladiko, skršio, javno pokazavši mnogim neznabošcima Tvoju moć
6Ti si tri prijatelja (mladića) u Vavilonu, koji su dobrovoljno ognju predali svoj život (την ψυχήν) da ne bi služili ispraznim (idolima), orosivši užarenu peć izbavio nepovređene čak i do kose, poslavši plamen na sve protivnike.
9I sada, Ti koji mrziš gordost, Mnogomilostivi, Zaštitniče svega (των όλων σκεπαστά), brzo se pojavi (έπιφάνητι) ovima od roda Izrailjeva, vređanima od mrskih i bezakonih neznabožaca.
10I, ako je u odseljenju (τη ν αποικία ν - u raseljenju van otadžbine) bezboštvima bio obuzet život naš, onda, izbavivši nas iz ruke neprijatelja, kako izvoliš, Vladiko, pogubi nas Ti smrću;
12A Ti, Večni, Koji imaš svaku snagu i svecelu vlast (δνναστείαν άπασαν) pogledaj sada: Pomiluj nas, bezumnom uvredom bezakonika lišavane života na način zločinaca!
15Neka se pokaže svima neznabošcima da si sa nama, Gospode, i da nisi odvratio lice Tvoje od nas, nego, kao što si rekao, da: "kad su u zemlji neprijatelja njihovih, nisam ih prezreo", tako i učini, Gospode!"
18Tada Velikoslavni Svedržitelj i Istiniti Bog javivši (έπιφάνας) Svoje Sveto Lice, otvori nebeske dveri, iz kojih dva slavna, strašnog izgleda Anđela siđoše, vidljivi svima, osim Judejcima;
24"Zloupotrebljavate carstvo, i tirane prevaziđoste svirepošću, i mene samoga, dobrotvora vašeg, pokušavate već da lišite vlasti i duha (života), tajno smišljajući ono što je štetno carstvu.
26Ko je ove, koji od početka naklonošću prema nama po svemu prevazilaze sve narode, i koji više puta gore od (svih) ljudi doživete nevolje, podvrgnuo ovako bezakonim mukama?
30Zatim car, vrativši se u grad, pozva načalnika nad prihodima i naredi da vina i ostalog potrebnog za gozbu daje Judejcima u toku sedam dana, presudivši da u onom mestu u kojem izgledaše da će doživeti pogibiju, da na tom istom mestu u svakom veselju proslave spasenje.
31Tada oni, ranije porugani i blizu pakla, bolje reći već u njega ušli, umesto gorke i plačevne smrti, učiniše gozbu spasiteljnu; pa mesto spremljeno za njihovo zatiranje i grob, puni radosti razdeliše na sedališta.
34Oni pak koji su njih (Judejce) ranije smatrali određenima za pogibao i hranu za ptice grabljivice, i s radošću ih (za to) popisivali, (sada) zastenjaše, navukavši na sebe sramotu i stidno ugasiše goruću drskost.
36I odrediše zajednički o tome zakon (θεσμόν odluku) za svaku njihovu zajednicu (παροικίαν parokiju) kroz naraštaje: urediše da praznuju ove rečene dane kao radosne (praznične), ne radi pića i prejedanja, nego zbog spasenja koje im je došlo od Boga.
38A popisivahu ih od dvadeset petog (dana) meseca Pahona (april/maj) do četvrtoga (dana) meseca Epifa (jun/jul), tokom četrdeset dana. A činiše njihovu pogibao od petog do sedmog (dana) meseca Epifa, tokom tri dana,