2Zapovedi (mu) da sledećeg dana obilnim pregrštima tamjana i sa što više jakog (akράτω) vina napoji slonove, kojih beše pet stotina na broj; pa kad podivljaju od obilnog napijanja, da ih izvede na susret sa smrću Judejaca.
5A službenici određeni za to iziđoše uveče i vezivahu ruke nesrećnim (Judejcima) i starahu se za ostalo obezbeđenje oko njih, smatrajući da će tokom noći pleme (Judejsko) zajedno doživeti konačno uništenja.
12I slatkim i dubokim (snom) zahvaćen, dejstvom Vladara (Nebeskog), on dosta promaši od svoje bezakone namere, i od svoje uporne namisli bi mnogo obmanut.
13Α Judejci, mimoišavši unapred određeni čas, hvaljahu Svetoga Boga svoga i opet moljahu Blagopomirljivoga da pokaže snagu Svoje velikomoćne Desnice gordim neznabošcima.
14Kada pak nastupi već skoro i deseti čas (4 posle podne), nadležni za pozivanje (šef protokola), videći da su se pozvani (na gozbu) već okupili, uđe k caru i zakuca.
18Dok je druženje i razgovor poduže trajao, car pozva Ermona i zapitivaše sa strogom pretnjom radi kojeg uzroka biše ostavljeni Judejci da prežive ovaj dan.
20Imajući svirepost goru od Falarida (tiranina), car reče: "Neka oni (Judejci) zahvale današnjem snu, ali za sutrašnji dan neodložno pripremi na isti način slonove za uništenje bezakonih Judeja."
25A Judejci u ovo kratko (predsmrtno) vreme, boreći se s dušom (ψυχολκούμενοί), sa mnogim suzama i plačevnim pesmama moljahu se, pružajući ruke Nebu, moleći Prevelikoga Boga da im opet brzo pomogne.
26No još sunčevi zraci ne izgrejaše i car dočekivaše prijatelje, predstade mu Ermon i pozivaše na izlazak, ukazujući da je careva želja spremna za izvršenje.
27Kada (car) to sasluša, iznenadi se zbog nepropisanog izlaska (iz dvora), pa sasvim zahvaćen zaboravnošću (άγνωσία), zapita kakva je to stvar za koju je spremno za njega izvršenje.
31"Kad bi ovde bili (tvoji) roditelji ili deca, onda bih ovim divljim zverovima spremio bogatu hranu umesto nevinih prema meni i mojim pretcima Judejaca, koji su (nam) izuzetno pokazivali sasvim pouzdanu vernost.
35A Judejci čuvši ovo od cara, hvaljahu Javljenoga (τον Επιφανή Slavnoga) Boga i Cara nad carevima, zato što se udostojiše da i ovu pomoć Njegovu dobiju.
40"Care, dokle ćeš nas kao nerazumie iskušavati, zapovedajući već treći put da ih unište, i opet kad dođe do same stvari promenom opozivaš svoje naredbe?
42Tada car (Filopator), u svemu kao (tiranii) Falarid, ispunivši se bezumlja, i ne smatrajući za išta nastale u njemu duševne promene za zaštitu (έπισκοπήν) Judejaca, zakle se neostvarivom zakletvom, odredivši da ih neodložno pošalje u pakao zdrobljene nogama i stopama zverova (slonova);
43I da će vojnim pohodom na Judeju brzo je sravniti sa zemljom ognjem i kopljem, a njihov nepristupni (άβατον) za nas Hram da će odmah ognjem oboriti (sažeći), i učiniti ga za sva vremena pustim za one koji tamo prinose žrtve.
45A načelnik slonova dovede zveri skoro da kažemo do stanja pomahnitalosti napajanjem mirišljavim vinom mešanim s tamjanom, i (uz to još) opremljene strašnim oruđima.
47Α ovaj, ispunivši svoj bezbožii razum velikim gnjevom, sa svom snagom jurnu za zverovima želeći nepopustljivim srcem i zenicama (sopstvenih) očiju da vidi bolnu i nesrećnu propast unapred osuđenih (Judejaca).
49Smatrajući da im je to poslednji trenutak života i kraj najnesrećnijeg očekivanja, udariše u tužni plač i vapaje, i ljubljahu jedni druge grleći se sa srodnicima i padajući im na ramena: roditelji deci i majke kćerima; druge pak žene imahu novorođenu decu na dojkama koja sisahu poslednje mleko.
51Zavapiše glasom veoma velikim, preklinjući Gospodara svake sile da im se Svojom pojavom (μετ επιφανείας) smiluje, jer se već nalaze pred vratima ada.