1I ču Juda za ime (slavu) Rimljana: da su moćni snagom, i da su blagonakloni prema svima koji im se pridružuju, i sa onima koji im priđu sklapaju prijateljstvo; i da su moćni snagom.
4I ovladaše svim onim područjem razboritošću (τη βουλή) svojom i strpljivošću; a mesto beše vrlo daleko udaljeno od njih. I careve koji napadoše na njih s kraja zemlje, skršiše ih i porazite ih ranom velikom, a ostali im plaćaju danak svake godine.
6I Antioha Velikog (III Selevkida), cara Azije, koji je pošao u rat na njih imajući sto dvadeset slonova i konjicu i borna kola i veoma veliku vojsku, i bi poražen od njih;
7I uhvatiše ga živog, i odrediše da njima plaćaju danak veliki on i oni koji posle njega budu carovali; i da daje taoce; i izdvajanje (διαστολήν - otcepljenje).
10A oni (Rimljani) doznaše tu stvar, i poslaše na njih jednog vojskovođu, i ratovahu protiv njih, i padoše od njih mnoge žrtve; i zarobiše žene njihove i decu njihovu i uzeše plen njihov, i ovladaše zemljom njihovom, i porušite utvrđenja njihova i porobiše ih do ovoga dana.
12Sa prijateljima pak svojim i onima koji se oslanjaju na njih održaše prijateljstvo. I ovladaše carevima obližnjim i daljnjim, i koji čuše za ime njihovo, bojahu se od njih.
16I poveravaju jednome čoveku (konzulu) da vlada nad njima za godinu i da upravlja svom zemljom njihovom, i svi slušaju toga jednoga, i nema zavisti ni surevnjivosti među njima.
20"Juda zvani Makavej i braća njegova i narod (τω πλήθος) Judejaca poslaše nas k vama da utvrdimo s vama savez i mir i da nas upišete u saveznike i prijatelje svoje."
26I neprijateljima neće dati niti doturati pšenicu, oružje, novac, lađe - kako bi ugodno Rimu. I da sačuvaju obaveze svoje, ništa (za to) ne uzimajući.
30Ako pak posle ovih uslova odluče jedni i drugi da nešto dodaju ili oduzmu, neka to učine od volje svoje, i ono što dodaju ili oduzmu, neka bude važeće.