17A kada (njegovi) videše vojsku gde im dolazi u susret, rekoše Judi: "Kako mi budući malobrojni možemo ratovati protiv mnoštva toliko jakog? A i iscrpljeni smo gladujući danas?"
29I vide da nestade novca iz riznica i dohodci zemlje sve su manji, zbog nesloge i razdora koji stvori u zemlji ukidanjem zakona koji su postojali od prvih dana.
37I car uze preostalu polovinu vojnih snaga i krete iz Antiohije, iz grada carstva svoga, godine sto četrdeset sedme*, i pređe Eufrat reku i prohođaše gornje zemlje.
41I (kad) čuše trgovci te zemlje za ime njihovo, uzeše srebra i zlata vrlo mnogo i sveza (okova) i dođoše u tabor da kupe sinove Izrailjeve kao roblje (kad ih budu zarobili). I ovima (Lisijevim) pridružiše se vojna sila Sirije i zemlje inoplemenika.
42I vide Juda i braća njegova da se zla umnožiše i da vojne sile prodiru u oblasti njihove; i doznade za reči careve kojima je zapovedio da učine narodu (njegovom) pogibao i konačno zatiranje (συντέλειαν).
45I Jerusalim beše nenastanjen kao pustinja, ne beše ulazećeg i izlazećeg od dece njegove, i Svetinja (Hram) beše poražena, i sinovi tuđinaca behu u tvrđavi (Jerusalimskoj), stanu neznabožaca. I uze se veselje iz Jakova, i nesta svirale i gusala.
58I reče Juda: "Opašite se i budite sinovi junački, i budite spremni ujutro za boj protiv ovih neznabožaca koji su se okupili protiv nas da istrebe nas i Svetinje naše.