7I reče: "Avaj, zašto se rodih da vidim opustošenje (σύντριμμα propast) naroda moga i opustošenje (σύντριμμα propast) Grada Svetoga, i da tamo sedim (zaludan) kada se on davaše u ruke neprijatelja i Svetinja u ruke tuđinaca?
18Sada, dakle, priđi prvi i izvrši naredbu carevu, kao što učiniše svi narodi i ljudi Judejci i oni koji su ostali u Jerusalimu; i bićeš ti i dom tvoj među prijateljima carevim; i ti i sinovi tvoji bićete proslavljeni srebrom i zlatom i mnogim darovima."
19I odgovori Matatija i reče jakim glasom: "Ako i svi narodi, koji su u domu carstva carevog, poslušaju njega da odstupi svaki od (bogo)služenja otaca svojih, i prihvate naredbe njegove,
31I bi javljeno carevim ljudima i vojnim snagama koje behu u Jerusalimu u gradu Davidovom, da ljudi, koji pogaziše zapovest carevu, iziđoše u skloništa (pećine) u pustinji.
40I reče čovek bližnjemu svojemu: "Ako svi učinimo kao što braća naša učiniše, i ne budemo ratovali protiv neznabožaca za duše naše i za uredbe (δικαιώματα - Zakonske naredbe) naše, sada će nas brzo istrebiti sa zemlje."
41I odlučiše onoga dana, govoreći: "Svaki čovek koji bi došao protiv nas da ratuje u dan subotnji, ratovaćemo protiv njega, i nećemo izginuti svi, kao što izginuše braća naša u zbegovima."
44I sastaviše vojnu snagu, i napadoše na grešnike u gnjevu svome, i na ljude bezakonja u srdžbi svojoj. A ostali se razbežaše po neznabožačkim narodima da se spasu.