7I sakupi mnogo zarobljenika (Judejaca iz ruku tuđih), i zagospodari Gazarom i Vetsurom i tvrđavom (Jerusalima), i istrebi nečistote iz nje. I ne beše ko bi mu se suprotstavio.
14I ukrepi sve smirene (ταπεινούς - ponižene) naroda svoga. Zakon istraživaše (έξεζήτησεν - izučavaše i tražaše izvršenje), i iskoreni svakog bezakonoga i lukavoga.
20I ovo je prepis poslanica, koje poslaše Spartanci: "Načalnici Spartanaca i grad - Simonu svešteniku velikom i starešinama i sveštenicima i ostalom narodu (δήμω) Judejskom, braći - da se raduju!
22I ispisasmo rečeno od njih u zapisnike narodne (του δήμου - opštine), ovako: Numinije sin Antiohov i Antipatar sin Jasonov, poslanici Judejaca, dođoše nam obnavljajući prijateljstvo sa nama.
23I bi ugodno narodu da primimo ove ljude slavno i da unesemo prepis reči njihovih u zvanične narodne knjige da narod Spartanaca ima uspomenu. A prepis ovoga napisasmo Simonu prvosvešteniku."
26Jer ostade čvrst on i braća njegova i dom oca njegova, i ratom oteraše neprijatelja Izrailja od njih i stekoše sebi slobodu." I upisaše u tablice bronzane i staviše na stubove na gori Sionu.
27A ovo je prenie pisma: "Osamnaestoga dana meseca Elula, godine sto sedamdeset druge* - a to je treća godina Simona prvosveštenika velikoga, u Asaramelu -
29Pošto mnogo puta nastadoše ratovi u zemlji, a Simon sin Matatijin, sveštenik od sinova Joarivovih, i braća njegova, izložiše sebe opasnosti i suprotstaviše se protivnicima naroda njihovog, da bi opstala Svetinja njihova i Zakon, i slavom velikom proslaviše narod svoj.
34I Jopu utvrdi koja je na moru, i Gazaru koja je na granicama Azota, gde su ranije boravili neprijatelji, i nastani tamo Judeje; i sve što je bilo pogodno za njihovu ponovnu izgradnju stavio je u njih.
35I vide narod vernost (την πίστιν = veru) Simonovu i slavu, koju nameravaše učiniti narodu svome, i postavite ga za igemona (vođu) svoga i prvosveštenika, jer je on učinio sve to, i pravdu, i veru, koju je očuvao narodu svome, i tražaše na svaki način da uzdigne narod svoj.
36I u danima njegovim bi dat uspeh (ενοδώθή) rukama njegovim da iskoreni neznabošce iz zemlje njihove i one u gradu Davidovu u Jerusalimu, koji načiniše sebi tvrđavu iz koje izlažahu i skrnavljahu unaokrug Svetinje i činjahu veliku ranu u Mestu Čistom (έν άγνεία - tamo gde je čistota).
42I da bude nad njima strateg (vojskovođa) i kako će on sam sobom da za Svetinju postavlja (nadležna lica) nad poslovima njihovim, i nad zemljom, i nad oružjem, i nad utvrđenjima;
43I kako će on brinuti o Svetinji; i kako ga svi slušaju, i kako se pišu s imenom njegovim svi (zvanični) spisi u zemlji; i kako nosi porfiru i zlatnu kopču;
44I nije moguće nikome od naroda i sveštenika da porekne nešto od toga ili da protivureči onome što on govori; ili da okupi zbor u zemlji bez njega; ili da ogrne porfiru ili da ponese zlatnu kopču.
47I prihvati Simon i blagoizvole biti prvosveštenik i strateg i etnarh (στρατηγός και έθνάχης - vojni i politički vođa naroda) Judeja i sveštenika i da prvenstvuje nad svima (προστατήσαι πάντων - prvi stoji i štiti sve).