1I car Egipta (Ptolomej VI Filomitor) sabra mnoge vojne snage kao pesak na obali mora i mnoge lađe, i tražaše s prevarom da zavlada carstvom Aleksandrovim i da ga pridoda carstvu svome.
2I iziđe u Siriju s rečima miroljubivim, i otvarahu mu (vrata) oni iz gradova i susretahu ga, jer beše naredba cara Aleksandra da ga susretaju, pošto mu je bio tast.
4A kad se približi Azotu, pokazaše mu hram Dagona spaljen, i Azot i predgrađa njegova srušena, i tela razbacana i spaljena, onih koje (Jonatan) spali u ratu, jer ih sakupiše na gomile kraj puta njegovog.
9I posla poslanike Dimitriju (II Nikatoru) caru, govoreći: "Dođi da sklopimo među sobom savez, i daću ti kćer moju koju ima Aleksandar, i carstvovaćeš carstvom oca svoga.
22I čuvši to razgnjevi se, pa kako ču odmah krete i dođe u Ptolemaidu, i napisa Jonatanu da ne opseda tvrđavu, i da najhitnije dođe i susretne ga u Ptolemaidi radi razgovora s njime.
23A kada Jonatan ču to, naredi da opsedaju (i dalje tvrđavu); i izabra (sa sobom neke) od starešina Izrailjevih i od sveštenika, i izloži sebe opasnosti.
34Potvrđujemo im, dakle, granice Judeje i tri oblasti: Aferemu (Jefrem) i Lidu i Ratamin (Arimateju), pridodate Judeji od Samarije, i sva mesta koja im pripadaju - svima koji prinose žrtve u Jerusalimu, umesto carskih (poreza) koje je ranije dobijao car od njih svake godine od plodova zemlje i od plodova drveća;
35I ostalo što nam pripada od sada od desetina i od poreza koje nam pripadaju i od točila soli i od krunskog danka što nam pripada, sve potpuno prepuštamo njima.
38I vide Dimitrije (II) car da se umiri zemlja pred njim i ništa mu se ne protivi, pa raspusti svu vojsku svoju, svakoga u svoje mesto, osim strane vojske koju je najmljivao sa ostrva neznabožaca. Ali ga (zato) zamrzoše vojne sile (ostale) od otaca.
39A Trifon beše ranije među pristalima uz Aleksandra (Valu), i vide da se sva vojska buni protiv Dimitrija, i otide kod Imalkua Arapina, koji odgajivaše Antioha, dete Aleksandrovo.
40I uporno mu tražaše da mu da dečaka da bi se zacario mesto oca svoga. I ispriča mu šta učini Dimitrije i neprijateljstvo kojim neprijateljuje protiv njega vojska njegova. I ostade tamo mnogo dana.
41I posla Jonatan (ljude) Dimitriju caru (tražeći) da izagna one iz tvrđave iz Jerusalima, i one u tvrđavama (Judeje), jer to behu (neprijatelji) koji vojuju protiv Izrailja.
51I baciše oružje (svoje), i učiniše mir. I proslaviše se Judejci pred carem i pred svima u carstvu njegovom; i vratiše se u Jerusalim imajući mnogi plen.
57I napisa Antioh (VI) Mlađi Jonatanu, govoreći: "Potvrđujem ti prvosveštenstvo i postavljam te nad četiri oblasti, i da si među prijateljima carevim."
60I iziđe Jonatan i hođaše s ovu stranu reke (zapadno od Eufrata) i po gradovima; i sabraše se k njemu sva vojna snaga Sirije u savezništvu, i dođe u Askalon, i susretoše ga oni iz grada slavno.
62Tada zamoliše oni iz Gaze Jonatana, i dade im desnicu (mira), i uze sinove velikaša njihovih za taoce i posla ih u Jerusalim. I prođe zemlju do Damaska.