15I ču Aleksandar (Valas) car za obećanja koja posla Dimitrije (V Sotir) Jonatanu, i ispričaše mu o ratovima i junačkim podvizima (τάς άνδραγαθίας) koje učini on i braća njegova, i o trudovima koje imađahu;
20I zato te postavismo danas za prvosveštenika naroda tvojega i da se nazivaš prijateljem carevim - i posla mu porfirni ogrtač i venac zlatni - i da pristaješ uz nas, i da držiš prijateljstvo sa nama."
30I umesto trećine plodova zemlje i umesto polovine plodova drveća, što mi pripada da uzimam, ostavljam od danas pa nadalje da uzimam od zemlje Judine i od triju pokrajina (νομών) koje su joj pridodate od Samarije i Galileje, i to od današnjeg dana i na sva vremena.
33I svaku dušu Judejsku koja je zarobljena iz zemlje Judine u čitavom carstvu mome puštam na slobodu bez otkupa; i svi nek budu oslobođeni od poreza, i (od poreza) za stoku svoju.
34I svi praznici i subote i novomesečja, i dani (zakonom) određeni, i tri dana pre praznika i tri dana po prazniku, nek budu svi dani besporezni i (dani) otpuštanja svima Judejima koji su u carstvu mojem.
37I biće postavljeni neki od njih u velikim carskim utvrđenjima, i drugi od njih postaviće se na poverljive službe carstva; i zapovednici njihovi i starešine neka budu između njih, i neka sleduju za svojim zakonima kao što je odredio car u zemlji Judinoj.
38I tri pokrajine, koje su pridodate Judeji od zemlje Samarije, neka se pridodaju Judeji da se smatraju sjedinjene s njom u jedno, te da ne slušaju drugu vlast osim prvosveštenikove.
42I još uz to, pet hiljada sikala srebra, koje sam uzimao od dohodaka Svetinje prema godišnjem ubiranju, i to se ostavlja, da to pripada sveštenicima koji vrše službu (τοις λειτουργοϋσι ν).
43I oni koji zatraže utočište u Svetinji u Jerusalimu i u svim područjima njegovim, dugujući caru porezu ili neku drugu stvar, neka budu slobodni i oni i sve što je njihovo u carstvu mojem.
46Kad pak ču Jonatan i narod ove reči (obećanja), ne poverovaše im niti ih prihvatiše, jer se prisetiše zla velikoga koje (car) učini u Izrailju i kako ih je mnogo ugnjetavao.
60I otide (Jonatan) sa slavom u Ptolemaidu i susrete dvojicu careva; i dade im srebro i zlato i prijateljima njihovim, i darove mnoge, i steče naklonost njihovu.
63I posadi ga car kraj sebe i reče svojim velikašima: "Prođite s njime posred grada i objavite da niko ne dolazi da govori protiv njega za bilo koju stvar, i da ga niko ne uznemirava iz bilo kog razloga."
69I postavi Dimitrije (II) Apolonija, načelnika nad Celesirijom, (za stratega), i sakupi vojsku veliku i ulogori se u Jamniji. I posla k Jonatanu prvosvešteniku, govoreći:
72Zapitaj i doznaj ko sam ja i ostali koji nam pomažu, i reći će ti: Ne možeš ni na noge stati pred licem našim, jer dva puta biše pobeđeni oci tvoji u zemlji svojoj.
74A kada ču Jonatan reči Apolonijeve, potrese se srcem, i izabra deset hiljada ljudi i iziđe iz Jerusalima, i susrete ga Simon brat njegov da mu pomogne.
77I ču to Apolonije, i sakupi tabor od tri hiljade konjice i veliku vojsku i pođe u Azot, kao da će samo proći, i zaokrenu odmah u dolinu zato što imađaše veliku konjicu i uzdaše se u nju.