1 Ne tražite, braćo moja, da budete mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni,
3 Jer gle, i konjma mećemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.
5 A tako je i jezik mali ud, i mnogo čini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.
7 Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;
8 A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.
9 Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.
10 Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.
11 Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?
14 Ako li imate grku zavist i svađu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu.
15 Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, đavolska.
16 Jer gdje je zavist i svađa ondje je nesloga i svaka zla stvar.