1 A u prvi dan nedjeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;

2 Ali nađoše kamen odvaljen od groba.

3 I ušavši ne nađoše tijela Gospoda Isusa.

4 I kad se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama;

5 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga među mrtvima?

6 Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,

7 Govoreći da sin čovječij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treći dan da ustane.

8 I opomenuše se riječi njegovijeh.

9 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.

10 A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.

11 I njima se učiniše njihove riječi kao laž, i ne vjerovaše im.

12 A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vidje same haljine gdje leže, i otide čudeći se u sebi šta bi.

13 I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.

14 A oni govorahu među sobom o svima ovijem događajima.

15 I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima.

16 A oči im se držahu da ga ne poznaše.

17 A on im reče: kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?

18 A jedan po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi čuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?

19 I reče im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazarećanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i pred svijem narodom;

20 Kako ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?

21 A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi.

22 A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,

23 I ne našavši tijela njegova dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je on živ.

24 I idoše jedni od našijeh na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.

25 I on im reče: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!

26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?

27 I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.

28 I približiše se k selu u koje iđahu, i on činjaše se da hoće dalje da ide.

29 I oni ga ustavljahu govoreći: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.

30 I kad sjeđaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.

31 Tada se njima otvoriše oči i poznaše ga. I njega nestade.

32 I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?

33 I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,

34 Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.

35 I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.

36 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: mir vam.

37 A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha.

38 I reče im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?

39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.

40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.

41 A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se reče im: imate li ovdje što za jelo?

42 A oni mu daše komad ribe pečene, i meda u satu.

43 I uzevši izjede pred njima.

44 I reče im: ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.

45 Tada im otvori um da razumiju pismo.

46 I reče im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan;

47 I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima počevši od Jerusalima.

48 A vi ste svjedoci ovome.

49 I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.

50 I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.

51 I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.

52 I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.

53 I bijahu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.

Analiza
Pretraga