1 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
2 I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3 A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
4 I otišavši govori s glavarima svešteničkijem i sa starješinama kako će im ga izdati.
5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
6 I on se obreče, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
7 A dođe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
8 I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
9 A oni mu rekoše: gdje hoćeš da ugotovimo?
11 I kažite domaćinu: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?
12 I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
13 A oni otidoše i nađoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
14 I kad dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15 I reče im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
16 Jer vam kažem da je otsele neću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
17 I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdijelite među sobom;
18 Jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe carstvo Božije.
20 A tako i čašu po večeri, govoreći: ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
21 Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
22 I sin čovječij dakle ide kao što je uređeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!
23 I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti.
24 A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći.
25 A on im reče: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
28 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
31 Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu.
32 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju.
33 A on mu reče: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.
34 A on reče: kažem ti, Petre! danas neće zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.
38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reče: dosta je.
39 I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše učenici njegovi.
40 A kad dođe na mjesto reče im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
41 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
42 Govoreći: oče! kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
43 A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
45 I ustavši od molitve dođe k učenicima svojijem, i nađe ih a oni spavaju od žalosti,
46 I reče im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
48 A Isus mu reče: Juda! zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?
49 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
50 I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu desno uho.
51 A Isus odgovarajući reče: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš čas i oblast tame.
55 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeđahu zajedno, i Petar sjeđaše među njima.
57 A on ga se odreče govoreći: ženo! ne poznajem ga.
58 I malo zatijem vidje ga drugi i reče: i ti si od njih. A Petar reče: čovječe! nijesam.
60 A Petar reče: čovječe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
62 I izišavši napolje plaka gorko.
63 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
64 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreći: proreci ko te udari?
65 I druge mnoge hule govorahu na nj.
67 Govoreći: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reče: ako vam i kažem, nećete vjerovati.
68 A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.
69 Otsele će sin čovječij sjediti s desne strane sile Božije.
70 Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reče: vi kažete da sam ja.
71 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.