1 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.

2 I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.

3 A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.

4 I otišavši govori s glavarima svešteničkijem i sa starješinama kako će im ga izdati.

5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.

6 I on se obreče, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.

7 A dođe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;

8 I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.

9 A oni mu rekoše: gdje hoćeš da ugotovimo?

10 A on im reče: eto kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uđe,

11 I kažite domaćinu: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?

12 I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.

13 A oni otidoše i nađoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.

14 I kad dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.

15 I reče im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;

16 Jer vam kažem da je otsele neću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.

17 I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdijelite među sobom;

18 Jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe carstvo Božije.

19 I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.

20 A tako i čašu po večeri, govoreći: ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.

21 Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.

22 I sin čovječij dakle ide kao što je uređeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!

23 I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti.

24 A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći.

25 A on im reče: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.

26 Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.

27 Jer koji je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.

28 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.

29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:

30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.

31 Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu.

32 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju.

33 A on mu reče: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.

34 A on reče: kažem ti, Petre! danas neće zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.

35 I reče im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.

36 A on im reče: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.

37 Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.

38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reče: dosta je.

39 I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše učenici njegovi.

40 A kad dođe na mjesto reče im: molite se Bogu da ne padnete u napast.

41 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu

42 Govoreći: oče! kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.

43 A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga.

44 I budući u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.

45 I ustavši od molitve dođe k učenicima svojijem, i nađe ih a oni spavaju od žalosti,

46 I reče im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.

47 Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iđaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.

48 A Isus mu reče: Juda! zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?

49 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?

50 I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu desno uho.

51 A Isus odgovarajući reče: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.

52 A glavarima svešteničkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reče Isus: zar kao na hajduka iziđoste s noževima i koljem da me uhvatite?

53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš čas i oblast tame.

54 A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara svešteničkoga. A Petar iđaše za njim izdaleka.

55 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeđahu zajedno, i Petar sjeđaše među njima.

56 Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reče: i ovaj bješe s njim.

57 A on ga se odreče govoreći: ženo! ne poznajem ga.

58 I malo zatijem vidje ga drugi i reče: i ti si od njih. A Petar reče: čovječe! nijesam.

59 I pošto prođe oko jednoga sahata drugi neko potvrđivaše govoreći: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.

60 A Petar reče: čovječe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.

61 I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu riječi Gospodnje kako mu reče: prije nego pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput.

62 I izišavši napolje plaka gorko.

63 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.

64 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreći: proreci ko te udari?

65 I druge mnoge hule govorahu na nj.

66 I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenički i književnici, i odvedoše ga u svoj sud

67 Govoreći: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reče: ako vam i kažem, nećete vjerovati.

68 A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.

69 Otsele će sin čovječij sjediti s desne strane sile Božije.

70 Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reče: vi kažete da sam ja.

71 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.