1 Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u haznu Božiju;
2 A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte;
3 I reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:
5 I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reče:
6 Doći će dani u koje od svega što vidite neće ostati ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.
7 Zapitaše ga pak govoreći: učitelju! a kad će to biti? i kakav je znak kad će se to dogoditi?
10 Tada im reče: ustaće narod na narod i carstvo na carstvo;
13 A to će vam se dogoditi za svjedočanstvo.
14 Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako ćete odgovarati:
16 A predavaće vas i roditelji i braća i rođaci i prijatelji; i pobiće neke od vas.
17 I svi će omrznuti na vas imena mojega radi.
18 I dlaka s glave vaše neće poginuti.
19 Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.
20 A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti.
22 Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
27 I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
28 A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.
29 I kaza im priču: gledajte na smokvu i na sva drveta;
30 Kad vidite da već potjeraju, sami znate da je blizu ljeto.
31 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.
32 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.
33 Nebo i zemlja proći će, a riječi moje neće proći.
35 Jer će doći kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji.
37 I danju učaše u crkvi, a noću izlažaše i noćivaše na gori koja se zove Maslinska.
38 I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju.