1 U to vrijeme pak iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svijet.

2 Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.

3 I pođoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.

4 Tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,

5 Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna.

6 I kad onamo bijahu, dođe vrijeme da ona rodi.

7 I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.

8 I bijahu pastiri u onome kraju koji čuvahu noćnu stražu kod stada svojega.

9 I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.

10 I reče im anđeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu.

11 Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.

12 I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima.

13 I ujedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreći:

14 Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.

15 I kad anđeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.

16 I dođoše brzo, i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.

17 A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.

18 I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.

19 A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu.

20 I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano.

21 I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.

22 I kad dođe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,

23 (Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;)

24 I da prinesu prilog, kao što je rečeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubića.

25 I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeun, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.

26 I njemu bješe sveti Duh kazao da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.

27 I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po običaju,

28 I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče:

29 Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj;

30 Jer vidješe oči moje spasenije tvoje,

31 Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,

32 Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.

33 I Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše za njega.

34 I blagoslovi ih Simeun, i reče Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti

35 (A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogijeh srca.

36 I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,

37 I udova oko osamdeset i četiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama.

38 I ona u taj čas dođe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji čekahu spasenija u Jerusalimu.

39 I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.

40 A dijete rastijaše i jačaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.

41 I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe.

42 I kad mu bi dvanaest godina, dođoše oni u Jerusalim po običaju praznika;

43 I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;

44 Nego misleći da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.

45 I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.

46 I poslije tri dana nađoše ga u crkvi gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih,

47 I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.

48 I vidjevši ga začudiše se, i mati njegova reče mu: sine! šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te.

49 I reče im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?

50 I oni ne razumješe riječi što im reče.

51 I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.

52 I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

Analiza
Pretraga