1 I kad uđe u Jerihon i prolažaše kroza nj,

2 I gle, čovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinički, i bješe bogat,

3 I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;

4 I potrčavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proći.

5 I kad dođe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reče mu: Zakheju! siđi brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kući.

6 I siđe brzo; i primi ga radujući se.

7 I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreći da grješnome čovjeku dođe u kuću.

8 A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daću siromasima, i ako sam koga zanio vratiću onoliko četvoro.

9 A Isus mu reče: danas dođe spasenije kući ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.

10 Jer je sin čovječij došao da nađe i spase što je izgubljeno.

11 A kad oni to slušahu nastavi kazivati priču; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da će se odmah javiti carstvo Božije.

12 Reče dakle: jedan čovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.

13 Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reče im: trgujte dok se ja vratim.

14 I građani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreći: nećemo da on caruje nad nama.

15 I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reče da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.

16 Tada dođe prvi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.

17 I reče mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.

18 I dođe drugi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.

19 A on reče i onome: i ti budi nad pet gradova.

20 I treći dođe govoreći: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i čuvao.

21 Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.

22 A gospodar mu reče: po tvojijem ću ti riječima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd čovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:

23 Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?

24 I reče onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.

25 I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.

26 A on im odgovori: jer vam kažem da će se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeće se od njega i ono što ima.

27 A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.

28 I kazavši ovo pođe naprijed, i iđaše gore u Jerusalim.

29 I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od učenika svojijeh

30 Govoreći: idite u to selo prema vama, i kad uđete u njega naći ćete magare privezano na koje nikakav čovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.

31 I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.

32 A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.

33 A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare?

34 A oni rekoše: ono Gospodu treba.

35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.

36 A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.

37 A kad se približi već da siđe s gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva čudesa što su vidjeli,

38 Govoreći: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!

39 I neki fariseji iz naroda rekoše mu: učitelju! zaprijeti učenicima svojijem.

40 I odgovarajući reče im: kažem vam: ako oni ućute, kamenje će povikati.

41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim

42 Govoreći: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od očiju tvojijeh.

43 Jer će doći dani na tebe, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i obuzeće te sa sviju strana;

44 I razbiće tebe i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohođen.

45 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,

46 Govoreći im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.

47 I učaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenički i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube.

48 I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod iđaše za njim, i slušahu ga.