1 I kad uđe u Jerihon i prolažaše kroza nj,
2 I gle, čovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinički, i bješe bogat,
3 I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;
4 I potrčavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proći.
6 I siđe brzo; i primi ga radujući se.
7 I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreći da grješnome čovjeku dođe u kuću.
9 A Isus mu reče: danas dođe spasenije kući ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.
10 Jer je sin čovječij došao da nađe i spase što je izgubljeno.
13 Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reče im: trgujte dok se ja vratim.
16 Tada dođe prvi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
17 I reče mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
18 I dođe drugi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
19 A on reče i onome: i ti budi nad pet gradova.
20 I treći dođe govoreći: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i čuvao.
21 Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
23 Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
24 I reče onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
25 I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
28 I kazavši ovo pođe naprijed, i iđaše gore u Jerusalim.
31 I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.
32 A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.
33 A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare?
34 A oni rekoše: ono Gospodu treba.
35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
36 A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.
38 Govoreći: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
39 I neki fariseji iz naroda rekoše mu: učitelju! zaprijeti učenicima svojijem.
40 I odgovarajući reče im: kažem vam: ako oni ućute, kamenje će povikati.
41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
45 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,
46 Govoreći im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.
48 I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod iđaše za njim, i slušahu ga.