1 A učenicima reče: nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;

2 Bolje bi mu bilo da mu se vodenični kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

3 Čuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

4 I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan dođe k tebi i reče: kajem se, oprosti mu.

5 I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.

6 A Gospod reče: kad biste imali vjere koliko zrno gorušično, i rekli biste ovome dubu: iščupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.

7 Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili čuva stoku pa kad dođe iz polja, reče mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?

8 Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da večeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?

9 Eda li će on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.

10 Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer učinismo što smo bili dužni činiti.

11 I kad iđaše u Jerusalim, on prolažaše između Samarije i Galileje.

12 I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,

13 I podigoše glas govoreći: Isuse učitelju! pomiluj nas.

14 I vidjevši ih reče im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni idući očistiše se.

15 A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleći Boga iza glasa,

16 I pade ničice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

17 A Isus odgovarajući reče: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?

18 Kako se među njima koji ne nađe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuđin?

19 I reče mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.

20 A kad ga upitaše fariseji: kad će doći carstvo Božije? odgovarajući reče im: carstvo Božije neće doći da se vidi;

21 Niti će se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.

22 A učenicima reče: doći će vrijeme kad ćete zaželjeti da vidite jedan dan sina čovječijega, i nećete vidjeti.

23 I reći će vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.

24 Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako će biti i sin čovječij u svoj dan.

25 Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.

26 I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako će biti u dane sina čovječijega:

27 Jeđahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i dođe potop i pogubi sve.

28 Tako kao što bi u dane Lotove: jeđahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sađahu, zidahu;

29 A u dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.

30 Tako će biti i u onaj dan kad će se javiti sin čovječij.

31 U onaj dan koji se desi na krovu a pokućstvo njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraća natrag.

32 Opominjite se žene Lotove.

33 Koji pođe da sačuva dušu svoju, izgubiće je; a koji je izgubi, oživljeće je.

34 Kažem vam: u onu noć biće dva na jednome odru, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti;

35 Dvije će mljeti zajedno, jedna će se uzeti a druga će se ostaviti;

36 Dva će biti na njivi, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti.

37 I odgovarajući rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reče: gdje je strvina onamo će se i orlovi skupiti.