1 A učenicima reče: nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;
3 Čuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.
5 I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.
9 Eda li će on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.
11 I kad iđaše u Jerusalim, on prolažaše između Samarije i Galileje.
12 I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,
13 I podigoše glas govoreći: Isuse učitelju! pomiluj nas.
14 I vidjevši ih reče im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni idući očistiše se.
15 A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleći Boga iza glasa,
16 I pade ničice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.
17 A Isus odgovarajući reče: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?
18 Kako se među njima koji ne nađe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuđin?
19 I reče mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.
21 Niti će se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.
23 I reći će vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.
25 Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.
26 I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako će biti u dane sina čovječijega:
28 Tako kao što bi u dane Lotove: jeđahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sađahu, zidahu;
29 A u dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.
30 Tako će biti i u onaj dan kad će se javiti sin čovječij.
33 Koji pođe da sačuva dušu svoju, izgubiće je; a koji je izgubi, oživljeće je.
34 Kažem vam: u onu noć biće dva na jednome odru, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti;
35 Dvije će mljeti zajedno, jedna će se uzeti a druga će se ostaviti;
36 Dva će biti na njivi, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti.