1 I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga čuju.
2 I vikahu na njega fariseji i književnici govoreći: ovaj prima grješnike i jede s njima.
3 A on im kaza priču ovu govoreći:
5 I našavši digne je na ramo svoje radujući se,
9 I našavši sazove drugarice i susjede govoreći: radujte se sa mnom: ja nađoh dinar izgubljeni.
10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.
11 I reče: jedan čovjek imaše dva sina,
12 I reče mlađi od njih ocu: oče! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.
14 A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nađe u nevolji.
16 I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ih ne davaše.
18 Ustaću i idem ocu svojemu, pa ću mu reći: oče! sagriješih nebu i tebi,
19 I već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.
21 A sin mu reče: oče, sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.
23 I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.
24 Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.
25 A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeći kad se približi kući ču pjevanje i podvikivanje.
26 I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?
27 A on mu reče: brat tvoj dođe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio.
28 A on se rasrdi i ne šćadijaše da uđe. Tada iziđe otac njegov i moljaše ga.
30 A kad dođe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.
31 A on mu reče: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.