1 U to vrijeme pak dođoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem.

2 I odgovarajući Isus reče im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše?

3 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.

4 Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana?

5 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.

6 Kaza im pak ovu priču: jedan čovjek imadijaše smokvu usađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe.

7 Onda reče vinogradaru: evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta?

8 A on odgovarajući reče mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem;

9 Pa da ako rodi: ako li ne, posjeći ćeš je na godinu.

10 A kad učaše u jednoj zbornici u subotu,

11 I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se ispraviti.

12 A kad je vidje, dozva je Isus i reče joj: ženo! oproštena si od bolesti svoje.

13 I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga.

14 A starješina od zbornice srđaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajući reče narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se liječite, a ne u dan subotni.

15 A Gospod mu odgovori i reče: licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji?

16 A ovu kćer Avraamovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni?

17 I kad on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela.

18 A on im reče: kakvo je carstvo Božije? i kakvo ću kazati da je?

19 Ono je kao zrno gorušično, koje uzevši čovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove.

20 Opet reče: kakvo ću kazati da je carstvo Božije?

21 Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve.

22 I prolažaše po gradovima i selima učeći i putujući u Jerusalim.

23 Reče mu pak neko: Gospode! je li malo onijeh koji će biti spaseni? A on im reče:

24 Navalite da uđete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i neće moći:

25 Kad ustane domaćin i zatvori vrata, i stanete napolju stajati i kucati u vrata govoreći: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajući reći će vam: ne poznajem vas otkuda ste.

26 Tada ćete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem učio si.

27 A on će reći: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; otstupite od mene svi koji nepravdu činite.

28 Ondje će biti plač i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje istjerane.

29 I doći će od istoka i zapada i sjevera i juga i sješće za trpezu u carstvu Božijemu.

30 I gle, ima pošljednjijeh koji će biti prvi, i ima prvijeh koji će biti pošljednji.

31 U taj dan pristupiše neki od fariseja govoreći mu: iziđi i idi odavde, jer Irod hoće da te ubije.

32 I reče im: idite te kažite onoj lisici: evo izgonim đavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treći dan svršiću.

33 Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi ići; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima.

34 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste!

35 Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta; a ja vam kažem: nećete mene vidjeti dok ne dođe da rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

Analiza
Pretraga