1 A Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu; i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noći.

2 I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega,

3 I reče: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj.

4 Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteče; sve poplave tvoje i vali tvoji prelaziše preko mene.

5 I rekoh: odbačen sam ispred očiju tvojih; ali ću još gledati svetu crkvu tvoju.

6 Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave.

7 Sidoh do krajeva gorskih, prijevornice zemaljske nada mnom su dovijeka; ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.

8 Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja dođe k tebi, u svetu crkvu tvoju.

9 Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost.

10 A ja ću ti glasom zahvalnijem prinijeti žrtvu, ispuniti što sam zavjetovao; spasenje je u Gospoda.

11 I Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju.