1 Ovo mi pokaza Gospod Gospod: gle, sazdavaše skakavce kad počinjaše nicati otava, i gle, bijaše otava po carevoj kosidbi.

2 A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se; kako će se podignuti Jakov? jer je mali.

3 Gospod se raskaja za to: neće biti, reče Gospod.

4 Tada mi pokaza Gospod Gospod, i gle, Gospod Gospod povika da će suditi ognjem; i oganj proždrije veliku bezdanu i proždrije dio zemlje.

5 A ja rekoh: Gospode, Gospode, prestani; kako će se podignuti Jakov? jer je mali.

6 Gospod se raskaja za to: ni to neće biti, reče Gospod Gospod.

7 Tada mi pokaza, i gle, Gospod stajaše na zidu sazidanu po mjerilima, i u ruci mu bjehu mjerila.

8 I reče mi Gospod: što vidiš, Amose? I rekoh: mjerila. A Gospod mi reče: evo, ja ću metnuti mjerila posred naroda svojega Izrailja, neću ga više prolaziti.

9 Jer će se razoriti visine Isakove, i svetinje će Izrailjeve opustjeti, i ustaću na dom Jerovoamov s mačem.

10 Tada Amasija sveštenik Vetiljski posla k Jerovoamu caru Izrailjevu i poruči mu: Amos diže bunu na te usred doma Izrailjeva, zemlja ne može podnijeti svijeh riječi njegovijeh.

11 Jer ovako govori Amos: Jerovoam će poginuti od mača, a Izrailj će se odvesti iz zemlje svoje u ropstvo.

12 Potom reče Amasija Amosu: vidioče, idi, bježi u zemlju Judinu, i ondje jedi hljeb i ondje prorokuj;

13 A u Vetilju više ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom je carski.

14 A Amos odgovori i reče Amasiji: ne bjeh prorok ni proročki sin, nego bjeh govedar i brah dudove;

15 A Gospod me uze od stada i reče mi Gospod: idi, prorokuj narodu mojemu Izrailju.

16 Sada dakle čuj riječ Gospodnju. Ti kažeš: ne prorokuj u Izrailju, i ne kropi po domu Isakovu.

17 Zato ovako veli Gospod: žena će ti se kurvati u gradu, i sinovi će tvoji i kćeri tvoje pasti od mača, i zemlja će se tvoja razdijeliti užem, i ti ćeš umrijeti u nečistoj zemlji, a Izrailj će se odvesti iz svoje zemlje u ropstvo.