1 A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeđah u svojoj kući i starješine Judine sjeđahu preda mnom, pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda.

2 I vidjeh, a to oblik na oči kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost.

3 I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi, i podiže me duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božjoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost.

4 I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oči kao ona što je vidjeh u polju.

5 I reče mi: sine čovječji, podigni oči svoje k sjeveru. I podigoh oči svoje k sjeveru, i gle, sa sjevera na vratima oltarskim bijaše onaj idol od revnosti na ulasku.

6 Potom mi reče: sine čovječji, vidiš li što ti rade? velike gadove koje tu čini dom Izrailjev da otidem daleko od svetinje svoje? Ali ćeš još vidjeti većih gadova.

7 I odvede me na vrata od trijema, i pogledah, a to jedna rupa u zidu.

8 A on mi reče: sine čovječji, prokopaj ovaj zid. I prokopah zid, a to jedna vrata.

9 Tada mi reče: uđi i vidi opake gadove koje čine tu.

10 I ušav vidjeh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjeva bijahu napisani po zidu svuda unaokolo.

11 I pred njima stajaše sedamdeset ljudi između starješina doma Izrailjeva s Jazanijom sinom Safanovijem, koji stajaše među njima, svaki s kadionicom svojom u ruci, i podizaše se gust oblak od kada.

12 Tada mi reče: vidiš li, sine čovječji, šta čine starješine doma Izrailjeva u mraku svak u svojoj pisanoj klijeti? jer govore: ne vidi nas Gospod, ostavio je Gospod ovu zemlju.

13 Potom mi reče: još ćeš vidjeti većih gadova koje oni čine.

14 I odvede me na vrata doma Gospodnjega koja su sa sjevera; i gle, žene sjeđahu i plakahu za Tamuzom.

15 I reče mi: jesi li vidio, sine čovječji? još ćeš vidjeti većih gadova od tijeh.

16 I odvede me u trijem unutrašnji doma Gospodnjega; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju između trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutijeh leđima k crkvi Gospodnjoj a licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku.

17 Tada mi reče: jesi li vidio, sine čovječji? malo li je domu Judinu što čine te gadove koje čine ovdje? nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto drže granu pred nosom svojim.

18 Zato ću i ja učiniti u gnjevu, neće žaliti oko moje, niti ću se smilovati, i kad stanu vikati iza glasa u moje uši, neću ih uslišiti.

Analiza
Pretraga