1 Ti, sine čovječji, prorokuj gorama Izrailjevijem, i reci: gore Izrailjeve, čujte riječ Gospodnju.

2 Ovako veli Gospod Gospod: što neprijatelj govori za vas: ha ha! vječne visine postaše naše našljedstvo;

3 Zato prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: što vas pustoše i proždiru sa svijeh strana, da postanete našljedstvo ostalijem narodima, i postaste priča i rug narodima,

4 Zato, gore Izrailjeve, čujte riječ Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod gorama Izrailjevijem i humovima, potocima i dolinama, i pustijem razvalinama i gradovima ostavljenijem, koje postaše grabež i potsmijeh ostalijem narodima unaokolo,

5 Zato ovako veli Gospod Gospod: u ognju revnosti svoje govorih protiv ostalijeh naroda i protiv sve Edomske, što osvojiše moju zemlju radujući se iz svega srca i rugajući se iz duše da bi je oplijenili.

6 Zato prorokuj za zemlju Izrailjevu, i reci gorama i humovima, potocima i dolinama: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja govorih u revnosti svojoj i u jarosti svojoj; što podnosite sramotu od naroda,

7 Zato ovako veli Gospod Gospod: ja podigoh ruku svoju da će narodi što su oko vas nositi sramotu svoju.

8 A vi, gore Izrailjeve, puštaćete grane svoje, i rod svoj nosićete narodu mojemu Izrailju, jer će skoro doći.

9 Jer evo me kod vas, i gledaću vas, i bićete rađene i zasijevane.

10 I umnožiću u vama ljude, dom Izrailjev savkoliki, i gradovi će se naseliti i pustoline sagraditi.

11 Umnožiću u vama ljude i stoku, i namnožiće se i naploditi, i naseliću vas kako bijaste prije; i učiniću vam dobra više nego prije; i poznaćete da sam ja Gospod.

12 I dovešću k vama ljude, narod svoj Izrailja, i naslijediće vas, i bićete im našljedstvo, i nećete ih više zatirati.

13 Ovako veli Gospod Gospod: što vam govore da ste zemlja koja proždire ljude i zatire svoje narode,

14 Zato nećeš više proždirati ljudi, i naroda svojih nećeš više zatirati, govori Gospod Gospod.

15 I neću dati da se više u tebi čuje sramota od naroda, i ruga od naroda nećeš više podnositi, i nećeš više zatirati svojih naroda, govori Gospod Gospod.

16 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

17 Sine čovječji, dom Izrailjev živeći u svojoj zemlji oskvrni je svojim putem i svojim djelima; put njihov bijaše preda mnom kao nečistota žene odvojene.

18 Zato izlih gnjev svoj na njih radi krvi koju proliše na zemlju i radi gadnijeh bogova njihovijeh, kojima je oskvrniše.

19 I rasijah ih po narodima, i razasuše se po zemljama; po putovima njihovijem i po djelima njihovijem sudih im.

20 I kad dođoše među narode, gdje god dođoše oskvrniše sveto ime moje, a za njih se govoraše da su Gospodnji narod i da su iz zemlje njegove izašli.

21 Ali mi se sažali radi svetoga imena mojega, koje oskvrni dom Izrailjev u narodima u koje dođe.

22 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: neću vas radi učiniti, dome Izrailjev, nego radi svetoga imena svojega, koje oskvrniste u narodima u koje dođoste;

23 I posvetiću ime svoje veliko oskvrnjeno u narodima, koje vi oskvrniste među njima; i narodi će poznati da sam ja Gospod, govori Gospod Gospod, kad se posvetim u vama pred njima.

24 Jer ću vas uzeti iz naroda, i pokupiću vas iz svijeh zemalja, i dovešću vas u vašu zemlju.

25 I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših.

26 I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno.

27 I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.

28 I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog.

29 I oprostiću vas svijeh nečistota vaših, i dozvaću žito i umnožiću ga, i neću pustiti na vas gladi.

30 I umnožiću rod na drvetima i rod na njivi, te nećete više podnositi sramote među narodima sa gladi.

31 I opomenućete se zlijeh putova svojih i djela svojih koja ne bjehu dobra, i sami ćete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje.

32 Neću vas radi učiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se putova svojih, dome Izrailjev.

33 Ovako veli Gospod Gospod: kad vas očistim od svijeh bezakonja vaših, naseliću gradove, i pustoline će se opet sagraditi.

34 I pusta će se zemlja raditi, što je bila pusta pred svakim koji prolažaše.

35 I reći će se: zemlja ova što bješe pusta posta kao vrt Edemski, i gradovi što bjehu pusti, razvaljeni i raskopani, utvrdiše se i naseliše se.

36 I narodi koji ostanu oko vas poznaće da ja Gospod sagrađujem razvaljeno i zasađujem opustjelo. Ja Gospod rekoh, i učiniću.

37 Ovako veli Gospod Gospod: još će me tražiti dom Izrailjev da im učinim, da ih umnožim ljudima kao stado.

38 Kao sveto stado, kao stado u Jerusalimu o praznicima njihovijem, tako će pusti gradovi biti puni stada ljudi, i poznaće da sam ja Gospod.

Analiza
Pretraga