1 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

2 Sine čovječji, usred doma odmetničkoga sjediš, koji ima oči da vidi i ne vidi, ima uši da čuje i ne čuje; jer su dom odmetnički.

3 Zato ti, sine čovječji, spremi što treba za seobu, i seli se obdan na njihove oči; i iseli se iz svojega mjesta na drugo mjesto na njihove oči, ne bi li vidjeli, jer su dom odmetnički.

4 I iznesi stvari svoje kao kad se ko seli obdan na njihove oči, a sam izidi uveče na njihove oči kao oni koji se sele.

5 Na njihove oči prokopaj zid, i iznesi svoje stvari.

6 Na njihove oči digni na ramena i iznesi po mraku, lice svoje pokrij da ne vidiš zemlje, jer te dadoh da budeš znak u domu Izrailjevu.

7 I učinih tako kako mi se zapovjedi; stvari svoje iznesoh obdan kao kad se seli; a uveče prokopah zid rukom; i po mraku iznesoh na ramenima noseći na njihove oči.

8 A ujutru dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

9 Sine čovječji, reče li ti dom Izrailjev, dom odmetnički: što radiš?

10 Reci im: ovako veli Gospod Gospod: ovo je breme za kneza koji je u Jerusalimu i za sav dom Izrailjev što je ondje.

11 Reci: ja sam vam znak, kako ja učinih tako će im biti; preseliće se i otići u ropstvo.

12 I knez koji je među njima noseći na ramenima po mraku će izaći; oni će prokopati zid da iznesu; on će pokriti lice svoje da ne vidi zemlje očima.

13 Ali ću mu razapeti mrežu svoju i uhvatiće se u zamku moju, i odvešću ga u Vavilon, u zemlju Haldejsku, ali je neće vidjeti, a ondje će umrijeti.

14 I sve koji su oko njega, pomoćnike njegove, i svu vojsku njegovu rasijaću u sve vjetrove, i izvući ću mač za njima.

15 I poznaće da sam ja Gospod kad ih rasijem po narodima i razaspem po zemljama.

16 A ostaviću ih nekoliko ljudi koji će ostati od mača i od gladi i od pomora da pripovijedaju sve gadove svoje među narodima u koje otidu; i poznaće da sam ja Gospod.

17 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

18 Sine čovječji, hljeb svoj jedi prezajući i vodu svoju pij drkćući i brinući se.

19 I reci narodu zemaljskom: ovako veli Gospod Gospod za stanovnike Jerusalimske, za zemlju Izrailjevu: hljeb će svoj jesti u brizi i vodu će svoju piti prepadajući se, jer će zemlja opustjeti i ostati bez svega što je u njoj za bezakonje svijeh koji žive u njoj.

20 I gradovi u kojima žive opustjeće, i zemlja će biti pusta, i poznaćete da sam ja Gospod.

21 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

22 Sine čovječji, kaka je to priča u vas o zemlji Izrailjevoj što govorite: protežu se dani, i od utvare neće biti ništa?

23 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: ukinuću tu priču i neću je više govoriti u Izrailju; nego im reci: blizu su dani i riječ svake utvare.

24 Jer neće više biti u domu Izrailjevu zaludne utvare ni gatanja kojim se laska.

25 Jer ću ja Gospod govoriti, i što rečem zbiće se; neće se više odgađati, nego za vašega vremena, dome odmetnički, reći ću riječ i izvršiću je, govori Gospod Gospod.

26 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

27 Sine čovječji, gle, dom Izrailjev govori: utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vrijeme taj prorokuje.

28 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: neće se više odgađati nijedna moja riječ; riječ koju rečem zbiće se, govori Gospod Gospod.

Analiza
Pretraga