3 Pogna ih, prođe mirno putem, kojim ne bješe hodio nogama svojim.
4 Ko je uradio i učinio to? i zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, prvi i pošljednji, ja isti.
5 Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrktaše, približiše se i dođoše.
6 Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar.
8 Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega!
12 Potražićeš suparnike svoje, ali ih nećeš naći, biće kao ništa, i koji vojuju na te, nestaće ih.
13 Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja ću ti pomagati.
21 Iznesite parbu svoju, veli Gospod, pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev.
24 Gle, vi nijeste ništa, i djelo vaše nije ništa; koji vas izbira, gad je.
27 Ja prvi Sionu kažem: eto, eto toga. U Jerusalimu ću dati ko će javljati dobre glase.
29 Gle, svi su taština, ništa su djela njihova; liveni su likovi njihovi vjetar i ništavilo.