1 Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš.
5 I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.
7 Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava.
8 Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.
13 Ko je upravljao duh Gospodnji? ili mu bio savjetnik i naučio ga?
16 Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu.
17 Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i taština vrijede mu.
18 S kim ćete dakle izjednačiti Boga? i kaku ćete mu priliku naći?
19 Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije.
21 Ne znate li? ne čujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih?
23 On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština.
25 S kim ćete me dakle izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti.
29 On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost.