2 Gospode, smiluj se na nas, tebe čekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji.
3 Narodi pobjegoše od jake vike, rasijaše se narodi što se ti podiže.
4 I pokupiće se plijen vaš kao što se kupe gusjenice, skočiće na nj kao što skaču skakavci.
5 Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.
7 Eto, junaci njihovi viču na polju, i poslanici mirni plaču gorko:
8 Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za čovjeka.
9 Zemlja tuži i čezne, Livan se stidi i vene, Saron je kao pustinja, Vasan i Karmil ogolješe.
10 Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti, sada ću se podignuti.
11 Zatrudnjećete slamom, rodićete strnjiku; gnjev vaš proždrijeće vas kao oganj.
12 I narodi će biti kao peći krečne, izgorjeće ognjem kao trnje posječeno.
13 Slušajte koji ste daleko što sam učinio, i koji ste blizu poznajte moć moju.
17 Oči će ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaće zemlju daleku.
24 I niko od stanovnika neće reći: bolestan sam. Narodu koji živi u njemu oprostiće se bezakonje.