1 Breme dolini viđenja. Što ti je te si sva izašla na krovove?

2 Grade puni vike i vreve, grade veseli! tvoji pobijeni nijesu pobijeni mačem niti pogiboše u boju.

3 Glavari tvoji uzmakoše svikoliki, povezaše ih strijelci; što se god nađe tvojih, svi su povezani, ako i pobjegoše daleko.

4 Zato rekoh: prođite me se, da plačem gorko; ne trudite se da me tješite za pogiblju kćeri naroda mojega.

5 Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje od Gospoda, Gospoda nad vojskama, u dolini viđenja; obaliće zid, i vika će biti do gore.

6 I Elam uze tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istače štit.

7 I krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima.

8 I odastrije se zastirač Judin; i pogledao si u to vrijeme na oružje u kući šumskoj.

9 I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidovu, i sabraste vodu u donjem jezeru.

10 I izbrojiste kuće Jerusalimske, i razvaliste kuće da utvrdite zid.

11 I načiniste jaz među dva zida za vodu iz staroga jezera; ali ne pogledaste na onoga koji je to učinio i ne obazreste se na onoga koji je to odavna spremio.

12 I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plačete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet;

13 A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreći: jedimo i pijmo, jer ćemo sjutra umrijeti.

14 Ali Gospod nad vojskama javi mi: neće vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, veli Gospod, Gospod nad vojskama.

15 Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: idi k onomu rizničaru, k Somni, upravitelju dvorskom,

16 I reci mu: šta ćeš ti tu? i ko ti je tu? te si tu istesao sebi grob? istesao si sebi grob na visoku mjestu i spremio si sebi stan u kamenu.

17 Evo, čovječe, Gospod će te baciti daleko i zatrpaće te.

18 Zavitlaće te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; ondje ćeš umrijeti i ondje će biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svojega;

19 I svrći ću te s mjesta tvojega, i istjeraću te iz službe tvoje.

20 I u to vrijeme pozvaću slugu svojega Elijakima sina Helkijina;

21 I obući ću mu tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruku, i biće otac Jerusalimljanima i domu Judinu.

22 I metnuću mu ključ od doma Davidova na rame: kad on otvori, neće niko zatvoriti, i kad on zatvori, neće niko otvoriti.

23 I kao klin uglaviću ga na tvrdu mjestu, i biće prijesto slave domu oca svojega;

24 I o njemu će se vješati sva slava doma oca njegova, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i čaše i mjehovi.

25 U to vrijeme, veli Gospod nad vojskama, pomjeriće se klin uglavljeni na tvrdom mjestu, i izvadiće se i pašće, i teža što je na njemu propašće; jer Gospod reče.