1 Breme dolini viđenja. Što ti je te si sva izašla na krovove?
2 Grade puni vike i vreve, grade veseli! tvoji pobijeni nijesu pobijeni mačem niti pogiboše u boju.
6 I Elam uze tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istače štit.
7 I krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima.
8 I odastrije se zastirač Judin; i pogledao si u to vrijeme na oružje u kući šumskoj.
9 I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidovu, i sabraste vodu u donjem jezeru.
10 I izbrojiste kuće Jerusalimske, i razvaliste kuće da utvrdite zid.
15 Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: idi k onomu rizničaru, k Somni, upravitelju dvorskom,
17 Evo, čovječe, Gospod će te baciti daleko i zatrpaće te.
19 I svrći ću te s mjesta tvojega, i istjeraću te iz službe tvoje.
20 I u to vrijeme pozvaću slugu svojega Elijakima sina Helkijina;
23 I kao klin uglaviću ga na tvrdu mjestu, i biće prijesto slave domu oca svojega;