1 Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.
3 Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.
4 Srce je mudrijeh ljudi u kući gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kući gdje je veselje.
5 Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.
6 Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.
7 Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopačuje srce.
8 Bolji je kraj stvari nego početak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.
9 Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev počiva u njedrima bezumnijeh.
11 Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.
13 Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?
16 Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?
17 Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?
18 Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviće se od svega.
19 Mudrost krijepi čovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.
20 Doista nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.
21 Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega čuo gdje te psuje;
22 Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.
23 Sve to ogledah mudrošću i rekoh: biću mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.
24 Što je tako daleko i vrlo duboko, ko će naći?
27 Gle, to nađoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeći da razumijem.
28 Još traži duša moja, ali ne nađoh. Čovjeka jednoga u tisući nađoh, ali žene među svjema ne nađoh.
29 Samo, gle, ovo nađoh: da je Bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.