1 Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.

2 Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego ići u kuću gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga čovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.

3 Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.

4 Srce je mudrijeh ljudi u kući gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kući gdje je veselje.

5 Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.

6 Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.

7 Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopačuje srce.

8 Bolji je kraj stvari nego početak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.

9 Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev počiva u njedrima bezumnijeh.

10 Ne govori: šta je to, te su pređašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.

11 Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.

12 Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.

13 Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?

14 U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da čovjek ne zna šta će biti.

15 Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloći.

16 Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?

17 Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?

18 Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviće se od svega.

19 Mudrost krijepi čovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.

20 Doista nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.

21 Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega čuo gdje te psuje;

22 Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.

23 Sve to ogledah mudrošću i rekoh: biću mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.

24 Što je tako daleko i vrlo duboko, ko će naći?

25 Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznađem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.

26 I nađoh da je grča od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, sačuvaće se od nje, a grješnika će uhvatiti ona.

27 Gle, to nađoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeći da razumijem.

28 Još traži duša moja, ali ne nađoh. Čovjeka jednoga u tisući nađoh, ali žene među svjema ne nađoh.

29 Samo, gle, ovo nađoh: da je Bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.

Analiza
Pretraga