1 A neko od plemena Levijeva otide i oženi se kćerju Levijevom.

2 I ona zatrudnje i rodi sina; i videći ga lijepa krijaše ga tri mjeseca.

3 A kad ga ne može više kriti, uze kovčežić od site, i obli ga smolom i paklinom, i metnu dijete u nj, i odnese ga u trsku kraj rijeke.

4 A sestra njegova stade podalje da vidi šta će biti od njega.

5 A kći Faraonova dođe da se kupa u rijeci, i djevojke njezine hodahu kraj rijeke; i ona ugleda kovčežić u trsci, i posla dvorkinju svoju te ga izvadi.

6 A kad otvori, vidje dijete, i gle, dijete plakaše; i sažali joj se, i reče: to je Jevrejsko dijete.

7 Tada reče sestra njegova kćeri Faraonovoj: hoćeš li da idem da ti dozovem dojkinju Jevrejku, da ti doji dijete?

8 A kći Faraonova reče joj: idi. I otide djevojčica, i dozva mater djetinju.

9 I kći Faraonova reče joj: uzmi ovo dijete, i odoj mi ga, a ja ću ti platiti. I uze žena dijete i odoji ga.

10 A kad dijete odraste, odvede ga ka kćeri Faraonovoj, a ona ga posini; i nadjede mu ime Mojsije govoreći: jer ga iz vode izvadih.

11 I kad Mojsije bijaše velik, izide k braći svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vidje gdje nekakav Misirac bije čovjeka Jevrejina između braće njegove.

12 I obazrev se i tamo i amo, kad vidje da nema nikoga, ubi Misirca, i zakopa ga u pijesak.

13 I sjutradan izide opet, a to se dva Jevrejina svađahu, i reče onomu koji činjaše krivo: zašto biješ bližnjega svojega?

14 A on reče: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? hoćeš li da me ubiješ kao što si ubio Misirca? Tada se Mojsije uplaši i reče: zaista se doznalo.

15 I Faraon čuv za to tražaše da pogubi Mojsija. Ali Mojsije pobježe od Faraona i dođe u zemlju Madijamsku, i sjede kod jednoga studenca.

16 A sveštenik Madijamski imaše sedam kćeri, i one dođoše i stadoše zahvatati vodu i naljevati u pojila da napoje stado oca svojega.

17 A dođoše pastiri, i otjeraše ih; a Mojsije usta i odbrani ih, i napoji im stado.

18 I one se vratiše k ocu svojemu Raguilu; a on reče: što se danas tako brzo vratiste?

19 A one rekoše: jedan Misirac odbrani nas od pastira, i nali nam i napoji stado.

20 A on reče kćerima svojim: pa gdje je? zašto ostaviste toga čovjeka? zovite ga da jede.

21 I Mojsije se skloni da živi kod onoga čovjeka, i on dade Mojsiju kćer svoju Seforu.

22 I ona rodi sina, i on mu nadjede ime Girsam, jer sam, reče, došljak u zemlji tuđoj.

23 A poslije mnogo vremena umrije car Misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; i vika njihova radi nevolje dođe do Boga.

24 I Bog ču uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Avramom, s Isakom i s Jakovom.

25 I pogleda Bog na sinove Izrailjeve, i vidje ih.