2 I stade vikati sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona u pustinji,
5 A šestoga dana neka zgotove što donesu, a neka bude dvojinom onoliko koliko nakupe svaki dan.
11 I Gospod reče Mojsiju govoreći:
13 I uveče doletješe prepelice i prekriliše oko, a ujutru pade rosa oko okola;
14 A kad se diže rosa, a to po pustinji nešto sitno okruglo, sitno kao slana po zemlji.
17 I učiniše tako sinovi Izrailjevi; i nakupiše koji više koji manje.
19 I reče im Mojsije: niko da ne ostavlja od toga za sjutra.
24 I ostaviše za sjutra, kao što zapovjedi Mojsije, i ne usmrdje se niti bješe crva u njemu.
25 I reče Mojsije: jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas nećete naći u polju.
26 Šest ćete dana kupiti, a sedmi je dan subota, tada ga neće biti.
27 I u sedmi dan izidoše neki od naroda da kupe, ali ne nađoše.
28 A Gospod reče Mojsiju: dokle ćete se protiviti zapovjestima mojim i zakonima mojim?
30 I počinu narod u sedmi dan.
34 I ostavi ga Aron pred svjedočanstvom da se čuva, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju.