3 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod.
4 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u Crvenom Moru.
5 Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen.
6 Desnica tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica tvoja, Gospode, satr neprijatelja.
8 Od daha nozdara tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teče; stinuše se vali usred mora.
10 Ti dunu vjetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi.
12 Ti pruži desnicu svoju, i proždrije ih zemlja.
13 Vodiš milošću svojom narod, koji si iskupio, vodiš krjepošću svojom u stan svetosti svoje.
14 Čuće narodi, i zadrhtaće; muka će spopasti one koji žive u zemlji Filistejskoj.
18 Gospod će carovati dovijeka.
21 I otpijevaše im Marija: pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.
24 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreći: šta ćemo piti?
27 I dođoše u Elim, gdje bijaše dvanaest izvora i sedamdeset palama; i ondje stadoše u oko kod vode.