1 Zovi; hoće li ti se ko odazvati? i komu ćeš se između svetijeh obratiti?

2 Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmrćuje srdnja.

3 Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov.

4 Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi.

5 Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo.

6 Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje niče.

7 Nego se čovjek rađa na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeću u vis.

8 Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju,

9 Koji čini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja;

10 Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja;

11 Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju;

12 Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa;

13 Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara;

14 Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noći.

15 On izbavlja ubogoga od mača, od usta njihovijeh i od ruke silnoga.

16 Tako ima nadanja siromahu, a zloća zatiskuje usta svoja.

17 Gle, blago čovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemogućega.

18 Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju.

19 Iz šest nevolja izbaviće te; ni u sedmoj neće te se zlo dotaći.

20 U gladi izbaviće te od smrti i u ratu od mača.

21 Kad jezik šiba, bićeš sakriven, niti ćeš se bojati pustoši kad dođe.

22 Smijaćeš se pustoši i gladi, niti ćeš se bojati zvijerja zemaljskoga.

23 Jer ćeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje će poljsko biti u miru s tobom.

24 I vidjećeš da je mir u šatoru tvom, kućićeš kuću svoju i nećeš se prevariti.

25 Vidjećeš kako će ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod će tvoj biti kao trava na zemlji.

26 Star ćeš otići u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme.

27 Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.

Analiza
Pretraga