1 Još govori Elijuj i reče:

2 Čujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.

3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.

4 Razberimo što je pravo, izvidimo među sobom što je dobro.

5 Jer Jov reče: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.

6 Hoću li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.

7 Koji je čovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?

8 I da se druži s onima koji čine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?

9 Jer reče: ne pomaže čovjeku da ugađa Bogu.

10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloća i nepravda od svemogućega.

11 Jer po djelu plaća čovjeku i daje svakome da nađe prema putu svojemu.

12 Doista Bog ne radi zlo i svemogući ne izvrće pravde.

13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?

14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;

15 Izginulo bi svako tijelo, i čovjek bi se povratio u prah.

16 Ako si dakle razuman, čuj ovo: slušaj glas riječi mojih.

17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoćeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?

18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?

19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.

20 Umiru začas, i u po noći uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.

21 Jer su oči njegove obraćene na putove čovječije i vidi sve korake njegove.

22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji čine bezakonje.

23 Jer nikome ne odgađa kad dođe da se sudi s Bogom.

24 Satire jake nedokučljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.

25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noć, satru se.

26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.

27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;

28 Te dođe do njega vika siromahova, i ču viku nevoljnijeh.

29 Kad on umiri, ko će uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko će ga vidjeti? i to biva i narodu i čovjeku,

30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.

31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neću više griješiti.

32 A što ne vidim, ti me nauči; ako sam činio nepravdu, neću više.

33 Eda li će po tebi plaćati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.

34 Ljudi će razumni sa mnom kazati, i mudar će čovjek pristati,

35 Da Jov ne govori razumno, i da riječi njegove nijesu mudre.

36 Oče moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.

37 Jer domeće na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama među nama, i mnogo govori na Boga.

Analiza
Pretraga