1 Čuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve riječi moje.

2 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.

3 Po pravom srcu mom biće riječi moje, i misao čistu izreći će usne moje.

4 Duh Božji stvorio me je, i dah svemogućega dao mi je život.

5 Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.

6 Evo, ja ću biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam načinjen i ja.

7 Eto, strah moj neće te strašiti, i ruka moja neće te tištati.

8 Rekao si dakle preda mnom, i čuo sam glas tvojih riječi:

9 Čist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.

10 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.

11 Meće u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.

12 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veći od čovjeka.

13 Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?

14 Jedanput govori Bog i dva puta; ali čovjek ne pazi.

15 U snu, u utvari noćnoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,

16 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapečaćava,

17 Da bi odvratio čovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;

18 Da bi sačuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiđe na mač.

19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešću.

20 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;

21 Nestaje tijela njegova naočigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,

22 I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.

23 Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu,

24 Tada će se smilovati na nj, i reći će: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.

25 I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje,

26 Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i vratiće čovjeku po pravdi njegovoj.

27 Gledajući ljudi reći će: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.

28 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.

29 Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čovjeku,

30 Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.

31 Pazi, Jove, slušaj me, muči, da ja govorim.

32 Ako imaš što reći, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;

33 Ako li ne, slušaj ti mene; muči, i naučiću te mudrosti.

Analiza
Pretraga