1 U to vrijeme čita se knjiga Mojsijeva narodu, i u njoj se nađe napisano da ne ulazi Amonac ni Moavac u sabor Božji dovijeka;

2 Jer ne sretoše sinova Izrailjevijeh s hljebom i vodom, nego najmiše na njih Valama da ih prokune, ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov.

3 A kad čuše taj zakon, odlučiše od Izrailja sve tuđince.

4 A prije toga Elijasiv sveštenik, koji bješe nad klijetima doma Boga našega, oprijatelji se s Tovijom,

5 I načini mu veliku klijet, gdje se prije ostavljahu dari i kad i sudovi i desetak od žita, vina i ulja, određeni Levitima i pjevačima i vratarima, i prinosi za sveštenike.

6 A kad to sve bivaše, ne bjeh u Jerusalimu, jer trideset druge godine Artakserksa cara Vavilonskoga vratih se k caru, i poslije nekoliko godina izmolih se opet u cara.

7 I kad dođoh u Jerusalim, vidjeh zlo što učini Elijasiv radi Tovije načinivši mu klijet u trijemu doma Božijega.

8 I bi mi vrlo mrsko, te izbacih sve pokućstvo Tovijino napolje iz klijeti.

9 I zapovjedih, te očistiše klijeti; i unesoh u njih opet posuđe doma Božijega, dare i kad.

10 Potom doznah da se Levitima nijesu davali dijelovi, te su se razbjegli svaki na svoju njivu i Leviti i pjevači, koji rađahu posao.

11 I ukorih starješine i rekoh: zašto je ostavljen dom Božji? I sabrah ih opet i postavih na njihovo mjesto.

12 I svi Judejci donosiše desetke od žita i vina i ulja u spreme.

13 I postavih nastojnike nad spremama, Selemiju sveštenika i Sadoka književnika, i između Levita Fedaju, i uz njih Anana sina Zahura sina Matanijina, jer se za vjerne držahu; i bijaše im posao dijeliti braći svojoj.

14 Pomeni me, Bože moj, za to, i nemoj izbrisati dobara mojih koja učinih domu Boga svojega i službi njegovoj.

15 U to vrijeme vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu i nose snopove natovarivši na magarce, i vino, grožđe i smokve i svakojake tovare, i nose u Jerusalim u subotu, i prekorih ih onaj dan kad prodavahu žitak.

16 I Tirci koji življahu u Jerusalimu donošahu ribu i svakojaki trg i prodavahu u subotu sinovima Judinijem u Jerusalimu.

17 Zato prekorih glavare Judejske i rekoh im: kako je to zlo što činite te skvrnite subotu?

18 Nijesu li tako činili oci vaši, te Bog naš pusti na nas i na ovaj grad sve ovo zlo? I vi još umnožavate gnjev na Izrailja skvrneći subotu.

19 I kad dođe sjen na vrata Jerusalimska uoči subote, zapovjedih te zatvoriše vrata, i zapovjedih da ih ne otvoraju do poslije subote; i postavih nekoliko svojih momaka na vratima da se ne unosi nikakav tovar u subotu.

20 I prenoćiše trgovci i koji prodavahu svakojaki trg iza Jerusalima jednom i drugom.

21 I opomenuh ih i rekoh im: zašto noćujete oko zida? Ako još jednom to učinite, uložiću na vas. Od tada ne dolaziše u subotu.

22 A Levitima zapovjedih da se očiste i da dođu i čuvaju vrata da bude svet dan subotni. I za ovo pomeni me, Bože moj, i oprosti mi po velikoj milosti svojoj.

23 Još vidjeh u to vrijeme Judejce koji se bijahu oženili Azoćankama, Amonkama i Moavkama.

24 I sinovi njihovi govorahu pola Azotski, i ne umijahu govoriti Judejski nego jezikom i jednoga i drugoga naroda.

25 Zato ih karah i psovah, i neke između njih bih i čupah, i zakleh ih Bogom da ne daju kćeri svojih sinovima njihovijem niti da uzimaju kćeri njihovijeh za sinove svoje ili za sebe.

26 Nije li tijem zgriješio Solomun car Izrailjev, ako i ne bješe u mnogim narodima cara njemu ravna i mio bješe Bogu svojemu i Bog ga bješe postavio carem nad svijem Izrailjem? pa opet ga navratiše na grijeh žene tuđinke.

27 A vama li ćemo dopustiti da činite to sve veliko zlo i griješite Bogu našemu uzimajući žene tuđinke?

28 I od sinova Jojade sina Elijasiva poglavara svešteničkoga jedan bješe zet Sanavalatu Oronjaninu, kojega otjerah od sebe.

29 Pomeni ih, Bože moj, što oskvrniše sveštenstvo i zavjet sveštenički i Levitski.

30 I tako ih očistih od svijeh tuđinaca, i opet postavih redove svešteničke i Levitske, svakoga na posao njegov,

31 I da se donose drva za žrtve na rokove, i prvine. Pomeni me, Bože moj, na dobro.

Analiza
Pretraga