1 I kad donesoše kovčeg Božji, namjestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom.

2 Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje.

3 I razdade svijem Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hljeb i komad mesa i vrč vina.

4 Potom postavi pred kovčegom Gospodnjim sluge između Levita da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjeva:

5 Asafa poglavara, a drugoga za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale,

6 A Venaja i Jazilo sveštenici bijahu jednako s trubama pred kovčegom zavjeta Gospodnjega.

7 U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braća njegova:

8 Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova.

9 Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva čudesa njegova.

10 Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.

11 Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka.

12 Pamtite čudesa njegova, koja je učinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.

13 Sjeme Izrailjevo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.

14 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.

15 Pamtite uvijek zavjet njegov, riječ koju je dao na tisuću koljena.

16 Što je zavjetovao Avramu i za što se kleo Isaku,

17 To je postavio Jakovu za zakon i Izrailju za zavjet vječni,

18 Govoreći: tebi ću dati zemlju Hanansku u našljedni dio.

19 Tada vas još bijaše malo na broj, bijaše vas malo, i bijaste došljaci.

20 Iđahu od naroda do naroda, i iz jednoga carstva k drugomu plemenu.

21 Ne dade nikomu da im naudi, i karaše za njih careve:

22 Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne činite zla.

23 Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo.

24 Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima čudesa njegova.

25 Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova.

26 Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio.

27 Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu.

28 Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast.

29 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti.

30 Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neće se pomjestiti.

31 Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje.

32 Neka pljeska more i što je u njemu; neka skače polje i sve što je na njemu.

33 Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji.

34 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.

35 I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom.

36 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reče: amin; i hvališe Gospoda.

37 I ostavi ondje pred kovčegom zavjeta Gospodnjega Asafa i braću njegovu da služe pred kovčegom bez prestanka kao što treba od dana na dan,

38 I Ovid-Edoma i braću njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunova i Osu, da budu vratari;

39 A Sadoka sveštenika i braću njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu,

40 Da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i večerom, i da čine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovjedio Izrailju,

41 I s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova,

42 S njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzičke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari.

43 Potom se razide sav narod, svak svojoj kući, a David se vrati da blagoslovi dom svoj.

Analiza
Pretraga