1 Poslije mnogo vremena, treće godine, dođe riječ Gospodnja Iliji govoreći: idi, pokaži se Ahavu, i pustiću dažd na zemlju.

2 I otide Ilija da se pokaže Ahavu, a bijaše velika glad u Samariji.

3 I Ahav dozva Avdiju, koji bijaše upravitelj dvora njegova; a Avdija se bojaše Gospoda veoma.

4 Jer kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje, uze Avdija sto proroka, i sakri ih, po pedeset u jednu pećinu, i hrani ih hljebom i vodom.

5 I reče Ahav Avdiji: pođi po zemlji na izvore i na potoke, eda bismo našli trave da sačuvamo u životu konje i mazge, da nam ne izgine stoka.

6 I podijeliše među se zemlju kuda će ići; Ahav otide jednijem putem sam, a Avdija otide drugim putem sam.

7 A kad Avdija bijaše na putu, gle, srete ga Ilija; i on ga pozna, i pade ničice, i reče: jesi li ti, gospodaru moj Ilija?

8 A on mu reče: ja sam; idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije.

9 A on reče: šta sam zgriješio, da slugu svojega predaš u ruke Ahavu da me pogubi?

10 Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nema naroda ni carstva kuda nije slao gospodar moj da te traže: i rekoše: nema ga. A on zakle carstva i narode da te ne mogu da nađu.

11 A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije.

12 A kad ja otidem od tebe, duh će te Gospodnji odnijeti, a ja neću znati kuda; pa da otidem i prokažem Ahavu, a on da te ne nađe, ubiće me; a sluga se tvoj boji Gospoda od mladosti svoje.

13 Nije li kazano gospodaru mojemu šta sam učinio kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje? kako sakrih stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednu pećinu, i hranih ih hljebom i vodom.

14 A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. Ubiće me.

15 A Ilija reče: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, danas ću mu se pokazati.

16 Tada otide Avdija pred Ahava, i kaza mu; i Ahav otide pred Iliju.

17 A kad vidje Ahav Iliju, reče mu Ahav: jesi li ti onaj što nesreću donosiš na Izrailja?

18 A on reče: ne donosim ja nesreće na Izrailja, nego ti i dom oca tvojega ostavivši zapovijesti Gospodnje i pristavši za Valima.

19 Nego sada pošlji i saberi k meni svega Izrailja na goru Karmilsku, i četiri stotine i pedeset proroka Valovijeh i četiri stotine proroka iz luga, koji jedu za stolom Jezaveljinim.

20 I posla Ahav k svijem sinovima Izrailjevijem, i sabra one proroke na goru Karmilsku.

21 Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reče: dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospod Bog, idite za njim; ako li je Val, idite za njim. Ali narod ne odgovori mu ni riječi.

22 A Ilija reče narodu: ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovijeh ima četiri stotine i pedeset.

23 Dajte nam dva junca, i neka oni izberu sebi jednoga, i neka ga isijeku na komade i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću; a ja ću prigotoviti drugoga junca, i metnuću ga na drva, ali ognja neću podmetati.

24 Tada prizovite ime svojih bogova, a ja ću prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odzove ognjem onaj neka je Bog. I sav narod odgovori i reče: dobro reče.

25 Potom reče Ilija prorocima Valovijem: izaberite sebi jednoga junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmećite.

26 I uzeše junca, kojega im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreći: Vale, usliši nas! Ali ni kaka glasa ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara, koji načiniše.

27 A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreći: vičite većma; jer je on bog! valjada se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi.

28 A oni stadoše vikati iza glasa, i parati se nožima i šilima po svom običaju, dokle ih krv ne obli.

29 A kad prođe podne, stadoše prorokovati dokle dođe vrijeme da se prinese dar; ali ni kaka glasa ni koga da odgovori, ni koga da čuje.

30 Tada reče Ilija svemu narodu: pristupite k meni. I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji bješe razvaljen.

31 I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kojemu dođe riječ Gospodnja govoreći: Izrailj će ti biti ime.

32 I načini od toga kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posijati dvije mjere žita.

33 I namjesti drva, i junca isječena na komade metnu na drva.

34 I reče: napunite četiri vijedra vode, i izlijte na žrtvu i na drva. Pa opet reče: učinite još jednom. I učiniše još jednom. Pa opet reče: učinite i trećom. I učiniše trećom,

35 Te voda poteče oko oltara, i napuni se opkop vode.

36 A kad bi vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reče: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si ti Bog u Izrailju i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj riječi učinio sve ovo.

37 Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova.

38 Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi.

39 A narod kad to vidje sav popada ničice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog.

40 Tada im reče Ilija: pohvatajte te proroke Valove da nijedan ne uteče. I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison, i pokla ih ondje.

41 I reče Ilija Ahavu: idi, jedi i pij, jer uji veliki dažd.

42 I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje među koljena svoja.

43 A momku svojemu reče: idi, pogledaj put mora. A on otišav pogleda, pa reče: nema ništa. I reče mu: idi opet sedam puta.

44 A kad bi sedmi put, reče: eno, mali oblak kao dlan čovječji diže se od mora. Tada reče: idi, reci Ahavu: preži i idi, da te ne uhvati dažd.

45 Utom se zamrači nebo od oblaka i vjetra, i udari velik dažd. A Ahav sjedavši na kola otide u Jezrael.

46 A ruka Gospodnja dođe nad Iliju, i on opasavši se otrča pred Ahavom dokle dođe u Jezrael.

Analiza
Pretraga