1 A carica Savska ču glas o Solomunu i o imenu Gospodnjem, i dođe da ga iskuša zagonetkama.

2 I dođe u Jerusalim sa silnom pratnjom, s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja; i došavši k Solomunu govori s njim o svemu što joj bješe u srcu.

3 I Solomun joj odgovori na sve riječi njezine; ne bješe od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio.

4 A kad carica Savska vidje svu mudrost Solomunovu i dom koji bješe sazidao,

5 I jela na stolu njegovu i stanove sluga njegovijeh i dvorbu dvorana njegovijeh i odijelo njihovo, i peharnike njegove i žrtve njegove paljenice koje prinošaše u domu Gospodnjem, ona dođe izvan sebe;

6 Pa reče caru: istina je što sam čula u svojoj zemlji o stvarima tvojim i o mudrosti tvojoj.

7 Ali ne htjeh vjerovati što se govoraše dokle ne dođem i vidim svojim očima; a gle, ni pola mi nije kazano; tvoja mudrost i dobrota nadvišuje glas koji sam slušala.

8 Blago ljudima tvojim, blago slugama tvojim, koji jednako stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju.

9 Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto Izrailjev; jer Gospod ljubi Izrailja uvijek, i postavi te carem da sudiš i dijeliš pravicu.

10 Potom dade caru sto i dvadeset talanata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja: nigda više ne dođe toliko takih mirisa koliko dade carica Savska caru Solomunu.

11 I lađe Hiramove, koje donošahu zlato iz Ofira, donesoše iz Ofira vrlo mnogo drveta almugima i dragoga kamenja.

12 I načini car od toga drveta almugima zagradu u domu Gospodnjem i u domu carskom, i harfe i psaltire za pjevače; nigdje se više nije dovezlo takoga drveta almugima niti se vidjelo do današnjega dana.

13 A car Solomun dade carici Savskoj što god zaželje i zaiska osim onoga što joj dade sam po mogućstvu cara Solomuna. Potom ona otide i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim.

14 A zlata što dohođaše Solomunu svake godine, bješe šest stotina i šezdeset i šest talanata,

15 Osim onoga što dohođaše od trgovaca i onijeh koji prodavahu mirise i od svijeh careva Arapskih i upravitelja zemaljskih.

16 I car Solomun načini dvjesta štitova od kovanoga zlata, šest stotina sikala zlata dajući na jedan štit;

17 I tri stotine malijeh štitova od kovanoga zlata, po tri mine zlata dajući na svaki štitić; i ostavi ih car u domu od šume Livanske.

18 I načini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži ga čistijem zlatom.

19 Šest basamaka bješe u prijestola, i vrh okrugao bješe ozad na prijestolu, i ručice bjehu s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj tijeh ručica.

20 I dvanaest lavova stajahu na šest basamaka otud i odovud. Ne bi taki načinjen ni u kojem carstvu.

21 I svi sudovi iz kojih pijaše car Solomun bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Livanske bijahu od čistoga zlata; od srebra ne bješe ništa; srebro bješe ništa za vremena Solomunova.

22 Jer car imaše lađe Tarsiske na moru s lađama Hiramovijem: jedanput u tri godine vraćahu se lađe Tarsiske donoseći zlato i srebro, slonove kosti, majmune i paune.

23 Tako car Solomun bijaše veći od svijeh careva zemaljskih bogatstvom i mudrošću.

24 I iz cijele zemlje tražahu da vide Solomuna, da čuju mudrost njegovu, koju mu dade Gospod u srce.

25 I donošahu mu svi dare, sudove srebrne i sudove zlatne, i haljine i oružje i mirise i konje i mazge, svake godine.

26 Tako nakupi Solomun kola i konjika, i imaše tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjika, koje razredi po gradovima, gdje mu bijahu kola, i kod sebe u Jerusalimu.

27 I učini car, te u Jerusalimu bijaše srebra kao kamenja, i kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo.

28 I dovođahu Solomunu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu trg različan za cijenu.

29 I dolažahu kola iz Misira po šest stotina sikala srebra, a konj po sto i pedeset. I tako svi carevi Hetejski i carevi Sirski dobijahu konje preko njih.

Analiza
Pretraga