1 I izgovori David Gospodu riječi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;

2 I reče: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.

3 Bog je stijena moja, u njega ću se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utočište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.

4 Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.

5 Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.

6 Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne.

7 U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju.

8 Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.

9 Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.

10 Savi nebesa i siđe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.

11 I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.

12 Od mraka načini oko sebe šator, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh.

13 Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.

14 Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.

15 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.

16 Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.

17 Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuče me iz vode velike.

18 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene.

19 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.

20 I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.

21 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih dariva me.

22 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.

23 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.

24 I bih mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svojega.

25 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti mojoj pred očima njegovima.

26 Sa svetima postupaš sveto, s čovjekom vjernijem vjerno;

27 S čistijem čisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.

28 Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oči svoje i ponižavaš ih.

29 Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.

30 S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skačem preko zida.

31 Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.

32 Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?

33 Bog je krjepost moja i sila moja, i čini da mi je put bez mane.

34 Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.

35 Uči ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.

36 Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja čini me velika.

37 Širiš korake moje poda mnom, te se ne omiču gležnji moji.

38 Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraćam se dokle ih ne istrijebim.

39 I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.

40 Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.

41 Neprijatelja mojih pleći ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje.

42 Obziru se, ali nema pomagača: viču ka Gospodu, ali ih ne sluša.

43 Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmećem.

44 Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, čuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.

45 Tuđini laskaju mi, čujući pokoravaju mi se.

46 Tuđini blijede, dršću u gradovima svojim.

47 Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.

48 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,

49 Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od čovjeka žestoka izbavlja me.

50 Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,

51 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i činiš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.

Analiza
Pretraga