1 A poslije toga nabavi sebi Avesalom kola i konja i pedeset ljudi, koji trčahu pred njim.
5 I kad bi mu ko pristupio da mu se pokloni, on bi pružio ruku svoju, te bi ga uhvatio i poljubio.
9 A car mu reče: idi s mirom. I on se podiže i otide u Hevron.
13 Tada dođe glasnik k Davidu i reče: srce Izrailju prista za Avesalomom.
15 A sluge careve rekoše caru: što je god volja caru gospodaru našemu, evo sluga tvojih.
16 I otide car pješice i sav dom njegov; samo deset žena inoča ostavi car da mu čuvaju kuću.
17 I kad otide car i sav narod pješice, ustaviše se na jednom mjestu podaleko.
26 Ako li ovako reče: nijesi mi mio; evo me, neka učini sa mnom što mu bude volja.
28 Vidite, ja ću se zabaviti u polju u pustinji dokle ne dođe od vas glasnik da mi javi.
29 I tako Sadok i Avijatar odnesoše kovčeg Božji natrag u Jerusalim, i ostaše ondje.
33 I reče mu David: ako pođeš sa mnom bićeš mi na tegotu.
37 I otide u grad Husaj prijatelj Davidov, i Avesalom dođe u Jerusalim.