Sveto pismo
Galatima 3,18
18Jer ako je našljedstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avraamu obećanjem darova Bog.
εἰ γὰρ ἐκ νόμου ἡ κληρονομία, οὐκέτι ἐξ ἐπαγγελίας· τῷ δὲ Ἀβραὰμ διʼ ἐπαγγελίας κεχάρισται ὁ θεός.
Tumačenje stiha
Sveto pismo
18Jer ako je našljedstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avraamu obećanjem darova Bog.
εἰ γὰρ ἐκ νόμου ἡ κληρονομία, οὐκέτι ἐξ ἐπαγγελίας· τῷ δὲ Ἀβραὰμ διʼ ἐπαγγελίας κεχάρισται ὁ θεός.
Tumačenje stiha
Jer samo se tim blagoslovom dobija večno nasleđe Božje: carstvo Božje. Avraam je dobio to obećanje kao zaveštanje, kao neizmenljiv i svevažeći zavet; i to dobio kao dar. A sve ostalo što je došlo posle toga, došlo je da vodi ka ostvarenju toga. I Zakon? Da, i Zakon. On je dat, ne da se ispunjenjem njega izvrši spasenje roda ljudskog, jer on nije imao te sile, nego da život starozavetnih ljudi, obasjavan njegovom svetlošću, ukaže svakome koliko je greh grešan i užasan, i koliko je smrt moćna i bezdušna, i koliko je đavo silan i strašan, i koliko je svaki čovek posebno nemoćan, i svi ljudi skupa bespomoćni da se sami spasu tih strahota i užasa, i da to može učiniti samo obećani Avraamu Mesija. Zakon je dat, da starozavetni čovek u njemu kao u ogledalu vidi svoju grešnost, svoje grehe, svoje prestupe; i da oseti svu svoju nemoć da se sam spase toga, te da zbog toga što jače čezne i vapije za Spasiteljem, za Hristom = Mesijom. Zakon registruje grehe i prestupe i krivice starozavetnog sveta: „jer gde nema zakona nema ni prestupa“ (Rim. 4,15). Zakon kazuje i pokazuje šta je greh, šta je prestupanje volje Božje, jer je „greh bez zakona mrtav“ (Rim. 7,8). Zaluđeni grehom, njegovom prividnom sladošću, ljudi ne bi mogli bez Zakona biti svesni svoje grehovnosti i njene strahotne ubitačnosti. Zakon otkriva i razgolićuje greh, ali ga ne uklanja, jer nema te sile; otkriva i razgolićuje smrt, ali je ne uklanja, jer nema te sile; otkriva i razgolićuje đavola, ali ga ne uklanja, jer nema te sile. A dat je ljudima, da im otvori sve oči duše na strahotu i užasnost i ubitačnost greha, smrti i đavola, te da se ljudi svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom pružaju ka Mesiji kroz vapaje i molitve i jauke. Zakon do požara razbuktava muku od greha, od smrti, od đavola, i čovek sav gori za Mesijom koji ga ima spasti od tog trojednog užasa i pakla. Zakon je buditelj koji budi i ukazuje na opasnost od tog ljudožderskog požara; on je stražar koji trubi na uzbunu pred opasnostima koje neprestano prete biću ljudskom od greha, smrti i đavola.
Zakon je dat, da Jevreji ne bi živeli bezbrižno grešeći, nego da bi ih strah od greha, smrti i đavola zadržavao od narušavanja zapovesti Božjih. Tako dakle, veli sveti Zlatoust, nije mala korist od Zakona. Ali dokle? „Dok ne dođe seme kome je obećanje dato; a pod semenom se razume Hristos. Stoga, ako je Zakon dat samo do dolaska Hristova, radi čega ga onda ti produžuješ dalje i preko određenog roka?“ Zakon ima privremenu ulogu i važnost. Zato je on i dat preko anđela rukom posrednika Mojsija (sr. Jevr. 2,2; D. A. 7,53; 2. Mojs. 20,19; 5. Mojs. 5,5; D. A. 7,38).