Sveto pismo
Filipljanima 3,12
12Ne kao da već dostigoh ili se već savrših, nego tjeram ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus.
Οὐχ ὅτι ἤδη ἔλαβον ἢ ἤδη τετελείωμαι, διώκω δὲ εἰ καὶ καταλάβω, ἐφʼ ᾧ καὶ κατελήμφθην ὑπὸ Χριστοῦ.
Tumačenje stiha
Evanđelsko je, pravoslavno je pravilo: što svetiji čovek, to smatra sebe grešnijim; što savršeniji čovek - smatra sebe nesavršsnijim.
" ... nego trčim ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus". On me dostiže na putu za Damask, i otvori preda mnom put, na čijem dalekom, dalekom kraju stoji vaskrsenje iz mrtvih, potpuna pobeda nad smrću. I od tada ja sam stalno na tome putu. I ne samo ne idem polako, ne stajem i ne zastajem, nego trčim njime, pa ipak nisam dostigao. A treba dostići NJega - čudesnog i jedinstvenog Boga i Gospoda Isusa Hrista. On pak, On je dostigao svakoga od nas postavši čovek. A mi Ga možemo dostići ako postanemo - "kao On" (1. Jn. 3,2), ako hodimo "kao što je On hodio" (1. Jn. 2,6), ako postanemo - "bogovi po blagodati". A ko to može, i sme, tvrditi za sebe dok je još u ovom životu, još u ovom svetu? Nikada nijedan pravi hrišćanin. Evo, hristonosni apostol to ispoveda u ime svih i mesto svih pravih hrišćana: