Filipljanima 2,6

Ne misliš li o ljudima "ono što je u Hristu Isusu" o njima, tojest ono što On misli o njima, zar si hrišćanin, zar brat, zar čovek? Ne želiš li im, ne osećaš li za njih ono što i Gospod Hristos, još nisi hrišćanin, još si podčovek. Što je u Hristu Isusu za svakog čoveka, to treba da bude i u nama. Onda smo hrišćani, i braća, i ljudi. - Misliti o svetu? Ne misliš li hristovsku misao o svetu, zalutao si u bezizlazne lavirinte; i nikad nećeš pronaći pravi smisao svetu. Misliš li o čoveku, o pčeli, o ptici, o cvetu, - isto tako. Jer i najmanji cvet je toliko tajanstven, da se u lavirintu njegove tajanstvenosti može bespovratno izgubiti svaka ljudska misao, ako je ne vodi Bog Logos. Misliš o životu, o smrti, o dobru, o zlu, o istini, o zabludi, o pravdi, o nepravdi, - ako se misao tvoja o svemu tome ne izvije u hristomisao, mora se pretvoriti u besmisleno i tragično mučeništvo. A o društvu, o porodici, o naciji, o čovečanstvu, ne misliš li Hristom, nikad im nećeš pronaći pravi smisao, niti pravilno rešiti ijedan njihov problem.

Misliti o svemu Hristom, - eto glavne zapovesti za svakog hrišćanina, eto našeg hrišćanskog kategoričkog imperativa. No Hristom se može misliti, ako se ima "um Hristov". Sveti apostol tvrdi za hrišćane: "Mi um Hristov imamo" (1. Kor. 2,16), Kako smo ga stekli? Živeći u bogočovečanskom telu NJegovom - Crkvi, kome je On glava. Življenje u Crkvi sjedinjuje celo naše biće sa bićem Crkve, sjedinjuje i naš um sa bogočovečanskim, sabornim umom Crkve, i osposobljava nas da umujemo po Hristu, da lšslimo "ono što je u Hristu Isusu". Misleći pak Hristovim umom, sabornim umom Crkve, hrišćani i mogu "jedno misliti", jedno osećati, "jednu ljubav imati", i biti jedne duše i jednog srca, "jednodušni i jednomisleni".