Sveto pismo

Dela apostolska 4,1

1

A kad oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;

Λαλούντων δὲ αὐτῶν πρὸς τὸν λαὸν ἐπέστησαν αὐτοῖς οἱ ἱερεῖς καὶ ὁ στρατηγὸς τοῦ ἱεροῦ καὶ οἱ Σαδδουκαῖοι,

Tumačenje stiha

Komentari

1
1-3

Apostoli nisu još odahnuli od prethodnih iskušenja a već ih snalaze druga. Gledaj, kako su se ustrojavali događaji. U početku su svi apostoli zajedno bili ismejani, a zatim dospevaju u opasnost, ali ne svi odjednom. Prethodno su se opravdali na narodnim zborovima i nakon toga satvori-li veliko čudo. Zatim su, postavši po Božijem dopuštenju hrabriji, počeli da prihvataju podvige. Obrati pažnju na napredovanje Judejaca u lukavstvu i bestidnosti.

Ranije su, u Hristovom prisustvu, tražili čoveka koji će Ga izdati a sada već sami polažu ruke, postavši posle krsta drskiji i bestidniji. A sa njima, kaže, i vojvoda hrama. To je zbog toga, da bi takvim okolnostima ovom postupku dali obeležje javne optužbe, i prikazali ga kao tuđi a ne kao svoj. Oni se svagda trude da tako postupe. I metnuše ih u zatvor do ujutru. Tako su Judejci postupali s apostolima i motrili na njih, želeći da ih obeshrabre. Međutim, proteklo vreme je apostole učinilo neustrašivijima.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje