Sveto pismo
Dela apostolska 18,25
25Ovaj bješe upućen na put Gospodnji, i goreći duhom, govoraše i učaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo.
οὗτος ἦν κατηχημένος τὴν ὁδὸν τοῦ κυρίου, καὶ ζέων τῷ πνεύματι ἐλάλει καὶ ἐδίδασκεν ἀκριβῶς τὰ περὶ τοῦ Ἰησοῦ, ἐπιστάμενος μόνον τὸ βάπτισμα Ἰωάννου.
Tumačenje stiha
Ako je Apolos bio kršten samo Jovanovim krštenjem, na koji je način plamteo Duhom? Duh Sveti se nije primao na taj način. Ako je njegovim sledbenicima bilo potrebno krštenje Jovanovo, onda je ono njemu bilo daleko potrebnije. Šta, dakle, da kažemo na to? Meni se čini da je to jedan od sto dvadesetorice, koji su kršteni zajedno s apostolima. Ako pak nije tako, onda se s njim dogodilo isto, što i s Kornilijem. Krštenje Jovanovo pozivalo je na pokajanje, ali nije istovremeno i otpuštalo grehove, jer se razlika između krštenja Jovanovog i krštenja verujućih sastoji u tome, što krštenje verujućih daruje otpuštanje grehova. Verujući se krštava u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, i očišćuje se od svih zabluda koje su prethodile krštenju. Ako oni, koje je krstio Jovan, nisu imali Duha Svetoga, kako je Apolos, kršten samo Jovanovim krštenjem, plamteo duhom? U tom slučaju, on, čak i da je plameo Duhom, nije imao Duha Svetoga, jer niti je govorio raznim jezicima, niti je prorokovao; jedno je plamteti Duhom, a drugo imati Svetoga Duha. Onaj, koji ima Duha Svetoga, ima Ga u sebi, i Sam Duh mu govori iznutra, iz srca, kao što je govorio i apostolima, čas im za-branjujući a čas zapovedajući da kazuju (evanđelsku) reč. Onaj pak, koji plamti Duhom, savršava nešto pod rukovođenjem Duha, kroz prosvetljenje i spoljašnje podsticanje.
Jer je silno opovrgavao Judejce pred narodom... Opovrgavati pred narodom značilo je pokazati odvažnost; silno opovrgavati znači pokazati silu, a opovrgavati na osnovu Pisma znači svedočiti o svom znanju; ni odvažnost ništa ne postiže bez sile, kao što ni sila ništa ne postiže bez odvažnosti.