Sveto pismo

Dela apostolska 17,10

10

A braća odmah noću opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uđoše u zbornicu Jevrejsku.

Οἱ δὲ ἀδελφοὶ εὐθέως διὰ νυκτὸς ἐξέπεμψαν τόν τε Παῦλον καὶ τὸν Σιλᾶν εἰς Βέροιαν, οἵτινες παραγενόμενοι εἰς τὴν συναγωγὴν τῶν Ἰουδαίων ἀπῄεσαν·

Tumačenje stiha

Komentari

1
10-15

Bejahu plemenitiji, tj. bejahu čovečniji. Svaki dan istražujući Pismo, da li je tako. Nisu istraživali pismo kao neverujući (jer su oni već verovali), nego kao oni koji nisu poznavali proročka predanja. Istražujući Pismo i otkrivši da su događaji, koji se tiču vaploćenja Gospodnjeg, saglasni sa drevnim prorocima, oni su kroz to još više jačali u veri.

A braća onda odmah poslaše Pavla... čak do Atine. Apostoli se nisu klonili opasnosti zbog straha, nego prema Božijem savetu, tako da su, na primer, toga puta već prestali da propovedaju, i više nisu zabrinjavali svoje neprijatelje. Iz toga, što se Pavle udaljio, proistekla je dvostruka korist: i gnev neprijatelja se ugasio, i propoved se raširila mnogo dalje. A što se tiče toga, da su poslali samo Pavla, to je zato što su samo za njega strahovali da mu se nešto ne dogodi, jer je on bio na čelu. Na taj način, blagodat im nije uvek sadejstvovala - nekad ih je podsticala, a nekad prepuštala da brinu o samima sebi.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje