Stari zavet
Druga knjiga Jezdre proroka, sina Seraje, sina Azarije, sina Helkije, sina Saluma, sina Sadoka, sina Ahitova,
Sina Ahije, sina Finesa, sina Ilije, sina Amarije, sina Asiela, sina Merajota, sina Arna, sina Ozije, sina Vorite, sina Avusije, sina Finesa, sina Eleazara,
Sina Arona, od plemena Levita, koji bi u ropstvu u zemlji Midijskoj, za carevanja Artakserksa, cara Persijskog.
Dođe riječ Božja ka meni:
Idi i reci narodu mome zla djela njihova, i sinovima njihovim – bezakonja koja oni počiniše protiv Mene, kako bi to prenijeli sinovima svojih sinova;
Jer grijesi roditelja njihovih porastoše u njima; zaboravivši Mene, oni prinosiše velike žrtve bogovima tuđim.
Ne izvedoh li ih Ja iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva? A oni razgnjeviše Mene i savjete Moje prezreše.
Ošišaj kosu na glavi svojoj, i baci na njih svo zlo, jer ne slušaše Zakona moga – narod nepokorni!
Dokle ću Ja trpjeti njih, kojima učinih toliko milosrđa?
Radi njih Ja mnoge careve oborih, porazih faraona sa robovima njegovim i sa svom vojskom njegovom;
Sve narode pred njima pogubih, i na istoku narod dviju oblasti, Tira i Sidona, rasijah i sve neprijatelje njihove istrijebih.
Ti im ovako reci: Ovako govori Gospod:
Ja vas provedoh kroz more i po dnu njegovom položih vam ograđeni put, dadoh vam vođu Mojsija i Arona sveštenika,
dadoh vam svjetlost od stupa ognjenog, i mnoga čudesa počinih među vama; a vi Mene zaboraviste, govori Gospod.
Ovako govori Gospod Svedržitelj: Prepelice vam bijahu znak. Ja vam dadoh logore kao zaštitu, ali vi i tamo vikaste
I ne radovaste se u ime Moje zbog pogibelji neprijatelja vaših, nego čak do dana današnjeg još vičete.
Gdje je svo to dobro, koje Ja počinih vama? Nisam li u pustinji, kada ste ogladnjeli i zavapili ka Meni,
Govoreći: Zašto nas dovede u ovu pustinju? Da nas pomoriš? Bolje da smo služili Egipćanima, nego da umremo u ovoj pustinji.
Ja se sažalih na uzdisanja vaša, i dadoh vam manu za hranu: i jedoste hljeb anđelski.
Kada ste požednjeli, ne rasjekoh li Ja kamen, i ne poteče li voda do sitosti? Od vrućine sakrivah vas lišćem drveća.
Razdijelih vam zemlju plodnu; Hananeje, Ferezeje, i Filisteje izagnah od vas. Šta još da vam učinim? govori Gospod.
Ovako govori Gospod Svedržitelj: Kada ste bili u pustinji, na rijeci Meri, i žedni hulili na ime Moje,
ne poslah oganj Ja na vas za bogohulstva, nego položih drvo u vodu i rijeku načinih slatkom.
Šta da radim sa tobom Jakove? Ne htjede se ti povinovati Judo. Preseliću se kod drugih naroda i daću im ime Moje, kako bi se držali zakona Mojih.
Kako ste vi Mene ostavili, tako ću i Ja ostaviti vas; koji budu tražili od Mene milosti, neću ih pomilovati.
Kada budete prizivali Mene, Ja vas neću uslišiti, jer ste oskvrnavili ruke vaše krvlju, a noge su vaše brze na činjenje ubistava.
Vi niste Mene ostavili, nego vas same, govori Gospod.
Ovako govori Gospod Svedržitelj: nisam li vas Ja preklinjao, kao otac sinove i kao matera kćeri i kao dojilja dojenike svoje,
kako bi vi bili Mojim narodom i Ja vaš Bog, kako bi vi bili Moji sinovi i Ja vaš Otac?
Ja vah sakupih, kao kokoška piliće svoje pod krila svoja. Šta sada da uradim sa vama? Odbaciću vas od lica Moga.
Kada prinesete Meni darove, okrenuću lice Moje od vas; jer vaši dani praznični i mladine i obrezanja Ja odbacih.
Ja poslah ka vama sluge Moje, proroke; a vi, uhvativši ih, ubiste i rastrgaste tijela njihova. Krv njihovu Ja tražim, govori Gospod.
Ovako govori Gospod Svedržitelj: Kuća je vaša pusta. Rasijaću vas, kao vjetar pljevu,
I sinovi vam neće imati potomstva, zato što zapovijest Moju prezreste i radiste ono što je zlo preda mnom.
Daću kuće vaše ljudima koji će doći, koji i ne čuvši Mene vjerovaće, kojima Ja iako ne pokažem znake, ispuniće ono što Ja zapovijedih,
Ne vidjevši proroke, opominjaće se svojih bezakonja.
Zavještavam blagodat ljudima koji će doći, djeci koja ne vidjevši Mene očima tjelesnim, duhom će vjerovati svemu što Ja rekoh i proslavljaće to sa veseljem.
I sada pogledaj brate kakva slava, - pogledaj ljude, koji dolaze sa istoka,
Kojima ću Ja dati za vođe Avraama, Isaaka i Jakova, i Osiju, i Amosa, i Miheja, i Joila, i Avdiju, i Jonu,
I Nauma, i Avvakuma, Sofonija, Ageja, Zaharija i Malahiju, koji je zvani i Anđelom Gospodnjim.