2. Korinćanima 12,13

„Jer šta je u čemu ste manji od ostalih crkava?“ Šta je to što su ostale crkve dobile, a vi niste? koji je to dar, koja istina, koja ljubav, koja pravda, koja dobrodetelj, koja sveta tajna, koja blagodat?
Ne zaboravite: jedan je Gospod Hristos u svima crkvama, uvek ista sa svima Svojim nepotrošivim bogatstvima božanskim, silama božanskim, savršenstvima božanskim. Uvek isti, božanski isti: u ljubavi Svojoj božanskoj za vas, Korinćane, kao i za Galaćane, kao i za Rimljane, kao i za sve sledbenike Svoje u svima vremenima do svršetka sveta ( Jevr. 13, 8). Predajući vam tako svesavršenog Boga i Gospoda, jedino istinitog u svima svetovima, ja sam se trudio da ostane neprimećen među vama i moje gladovanje i moje žeđovanje i moje sirotovanje, da vas ne bih ni za trenutak odvratio od vašeg divljenja i obožavanja Gospoda Hrista. Imate sve što i ostale crkve: „osim što vam ja sam ne bejah na teretu? Oprostite mi ovu nepravdu“. Jer vam nisam dao mogućnosti da na meni pokažete svoju evanđelsku ljubav i brigu i staranje. Pretpostavljao sam, radi što sigurnijeg spasenja vašeg, da sebe izdržavam radeći svojim rukama, da ne bih učinio neke smetnje Evanđelju Hristovu ( 1 Kor. 9, 12). „Ili greh učinih ponižavajući sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava propovedih Božije Evanđelje. Od drugih crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, nikome ne padoh na teret. Jer moju oskudicu potpuniše braća koja dođoše iz Makedonije; i u svemu se čuvah i čuvaću se da vam ne budem na teretu“ (2 Kor. 11, 7-9).