2. Korinćanima 1,7

Zajedničarenje u Spasiteljevom stradanju, to je zajedničarenje u spasenju, i u svemu što spasenje donosi, a najpre: u utesi. Samo čvrsto i istrajno stajanje u evanđelskim stradanjima donosi i osigurava spasenje. Razume se, sve što je Spasiteljevo donosi spasenje. Ali Krst vrhuni nad svim i iznad svega, jer se kroza nj vaskrsava, i ulazi u pobedu nad smrću, u nebo, i nebesa nad nebesima, i seda s desne strane slave Božje. Ko zajedničari u stradanjima Spasiteljevim, – a to je najteži podvig, – on lako zajedničari i u svemu ostalom što je Spasiteljevo: u Njegovoj istini, i pravdi, i ljubavi, i molitvi, i postu, i smernosti, i krotosti, i trpljenju, i vaskrsenju, i vaznesenju. U Bogočovečanskom telu Crkve, po sili jednog života koji drži to sveto telo, sve što je Hristovo prenosi se na sve članove toga tela, jer se sve sabornizira: i Njegova stradanja, i Njegoeo vaskrsenje, i Njegovo vaznesenje, i Njegova ljubav, i Njegova pravda, i Njegova moć, i sve Njegove božanske sile postaju naše. Postavši čovek, i samo telo Crkve, Gospod Hristos nam je dao avega Aebe, i na taj način osigurao spasenje svakome ko se uzida u Njegovo Bogočovečansko telo. Zato sveti apostol blagovesti hrišćanima: „I nada naša za vas čvrsta je. Ako li se utešavamo, za vašu je utehu i spasenje, znajući da kao što ste zajedničari u našim stradanjima, tako i u utesi“. Stradanja su od Božanskog Stradalnika, i radi Božanskog Stradalnika; a uteha – od Utešitelja blagog. Sve se tu dešava od Oca kroz Sina u Duhu Svetom – Utešitelju i Strojitelju spasenja.