Sveto pismo

1. Korinćanima 14,2

2

Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne.

ὁ γὰρ λαλῶν γλώσσῃ οὐκ ἀνθρώποις λαλεῖ ἀλλὰ θεῷ, οὐδεὶς γὰρ ἀκούει, πνεύματι δὲ λαλεῖ μυστήρια·

Tumačenje stiha

Komentari

1
2-3

Upoređuje jezike s prorokovanjem i pokazuje da su oni potpuno beskorisni sami po sebi, jer ne govore ljudima nego Bogu. Drugim rečima, ne govore ono što je lako razumljivo i shvatljivo za ljude, nego Duhom Svetim govore ono što je tajanstveno. Kao oni, koji govore od Duha, oni tvore veliko delo; međutim, kako su ljudima beskorisni, oni su niže od proroštva. I ono je od Duha, ali je veoma korisno: izgrađuje kolebljive, savetuje i podstiče nemarne, teši malodušne. Pavle je uvek isticao kao više ono što je korisnije.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje