Sveto pismo

1. Korinćanima 11,3

3

Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu.

θέλω δὲ ὑμᾶς εἰδέναι ὅτι παντὸς ἀνδρὸς ἡ κεφαλὴ ὁ Χριστός ἐστιν, κεφαλὴ δὲ γυναικὸς ὁ ἀνήρ, κεφαλὴ δὲ τοῦ Χριστοῦ ὁ θεός.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Sudeći po toku slova, on, kako se čini, nastavlja besedu sa onima koje hvali zbog očuvanja onoga što im je predao, iako, u stvari, ispravlja neposlušne. Kad čuješ da je Hristos glava svakom mužu, treba da razumeš: svakom vernom (verujućem) mužu, jer smo mi, verujući, Telo Hristovo, a ne neznabošci, zbog čega ni On nije njihova glava.

A muž je glava ženi, a Bog je glava Hristu.

Muž je glava ženi, zato što joj gospodari. Bog je glava Hristu, jer Mu je On uzrok, kao Otac Sinu. Ono što je rečeno o glavi, ne mora se nužno u istom smislu razumeti i o Hristu. Hristos je nama glava i zbog toga što je On naš Tvorac i zbog toga što smo mi Njegovo Telo. Otac je pak glava Hristu, kao Njegov uzrok. Ako, pak, nazivanje Oca glavom Hristovom budeš razumeo i po čovečijoj prirodi (Hristovoj), u smislu u kojem je i Hristos nazvan našom glavom, u tome neće biti ničega bezbožnog. Otac se naziva Bogom Hristovim prema čovečijoj prirodi (Hristovoj, v. Jn. 20; 17).

Kako je On hteo da nam se upodobi i kako se nazvao našim bratom i našom glavom, onda nije ništa čudno ako On prihvata i imena unižavanja, i ako Svog Oca po božanstvenosti (po božanskoj prirodi) ima za glavu po čovečijoj prirodi, kao Svog Cara i Boga.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje